Advertisement
Not a member of Pastebin yet?
Sign Up,
it unlocks many cool features!
- <h2>Poverenje u ljudski razum</h2>
- <p>Ono što je renesansa započela stavljanjem čoveka u središte interesa, barok je ne samo nastavio, već i nadograđivao poverenjem u ljudski razum koji se u 17. i prvoj polovini 18. veka najviše cenio. Smatralo se da su i osećaji pod njegovom kontrolom, a koliko je razum bio važan vidimo i po mislima matematičara i filozofa Rene Descartesa: „Mislim, dakle postojim.“</p>
- <p>Reč barroco izraz je špansko-portugalskih draguljara za nepravilan biser i njome se označavalo nešto nesavršeno. Budući da tadašnji vladari kroz umetnost pokazuju svoju moć, život na evropskim dvorovima postaje raskošan. Iz toga proizlaze glavne osobine svih umetnosti ovog stila: mnoštvo ukrasa koji prelaze granicu kiča, snaga, dinamičnost, voluminoznost...</p>
- <h2>Osobine baroka u slikarstvu</h2>
- <p>Barokni stil je možda najlakše pojasniti, posmatrajući ga u odnosu na renesansu. Upravo tu imamo suprotstavljanje barokne meke linije (tačnije rečeno, slikovito stapanje mekih obrisa) renesansnoj oštroj liniji (njenoj linearnosti). Umesto renesansnog kompozicijski, zatvorenog i površnog oblikovanja, dolaze barokne jedinstvene i otvorene kompozicije sa svom svojom dubinom gde nejasno oblikovanje daje čar i<br />
- život baroknim delima. </p>
- <p>Barokno slikarstvo karakterišu jake boje, upečatljivi svetlosni kontrasti i iluzija dubine prostora. Naime, barok je slikarstvu nametnuo nove dekorativne zahteve. Kupole, svodovi, stropovi i zidovi ukrašavani su raznim prikazima ili reprodukcijama arhitektonskih elemenata, kako bi se postigao utisak što većih i svečanijih prostorija. Tematski preovlađuju sakralne i mitološke kompozicije u kojima se vešto upliću u religiozni zanos i čulnost vitalnih, nagih aktova. Pejsaži mrtve prirode postaju slikarske teme za sebe, a u nekim grafikama se dostiže savršenstvo likovnog izraza.</p>
- <p>Koristeći iluzionizam, koji je u doba baroka imao punu snagu, slikari postižu efekat „otvaranja“ zidova i tavanica, stvarajući utisak da se enterijer stapa sa eksterijerom. Ne retko, posmatrač gubi granicu između jave i naslikanih elemenata, opčinjen iluzijom lebdećih likova.</p>
- <p>Neki od najpoznatijih predstavnika Baroknog slikarstva: </p>
- <p><strong><em>Italija: </em></strong> Michelangelo Merisi da Caravaggio (1571-1610), Artemisa Gentileschi (Artemizija Đentileski 1593-1653), porodica Carraci (Karači), Giovanni Battista Gaulli, Francesko Guardi, Giovani Battista Piazzetta</p>
- <p><img alt="Michelangelo Merisi da Caravaggio (David sa Golijatovom glavom 1606)" src="data/Michelangelo Merisi da Caravaggio (David sa Golijatovom glavom 1606).jpg" /></p>
- <p><strong><em>Francuska: </em></strong>Claude Lorain, Jean Callot, George de la Tour, porodica Le Nain, Nicolas Pousin</p>
- <p><strong><em>Španija</em>:</strong> Diego Velazquez, Juzepe de Ribera, Murillo</p>
- <p><strong><em>Flandrija i Holandija: </em></strong>Rembrandt van Rijn, Peter Paul Rubens, Anthonis vanDyck, Jan Vermeer, Judith Leyster</p>
- <p><img alt="Rembrandt van Rijn (Nocna straza 1642)" src="data/Rembrandt van Rijn (Nocna straza 1642).jpg" /></p>
- <p><img alt="Peter Paul Rubens (Podizanje krsta 1611).jpg" src="data/Peter Paul Rubens (Podizanje krsta 1611).jpg" /></p>
- <h2>Operu, koncert, dur i mol lestvicu dugujemo baroku</h2>
- <p>Muziči barok u mnogočemu nam je bliži: opera, koncert, dur i mol lestvice, orkestar - najvažnije su novosti ove epohe te ih baštinimo još i danas. Barokni kompozitori voleli su da se igraju zvukom često pritom koristeći kontraste: u dinamici (tiha nasuprot glasne muzike i obratno), u suprotstavljanju solista i celog orkestra, u tempu brzo-sporo. Poznati po virtuoznosti i izražajnosti, među deonicama postigli su duh nadmetanja pa zato barok nazivamo i koncertirajućim (nadmećućim) stilom.</p>
- <h2>Opera</h2>
- <p>Razdoblje počinje operom "Dafne" Jacopo Peri, člana firentinske camerate, tj. grupe učenih humanista, umetnika i mecena (označava osobu ili neko društvo koji nesebično i izdašno daje podršku i potporu umjetničkim, kulturnim ili u današnje vrijeme sportskim ili naučnim aktivnostima i njihovim nosiocima) koji su hteli oživeti antičku tragediju. Uz potpuno izgubljenu "Dafne", Peri je komponovao i prvu sačuvanu operu "Euridika". </p>
- <p>U svojim prvim godinama opere su bile na nivou scenske muzike, idilične priče i komponovane drame da bi kasnije postale opera in musica, dela u muzici odnosno komponovani zbir djela iz književnosti, slikarstva i scene. Opera se sastoji od manjih delova: uvertira (uvod), recitativ, arioso (kraći solistički pevački odlomak), arija (solo pevanje pojedinca koji govori o svojim emocijama). Jednostavnu instrumentalnu pratnju izvodi manji broj izvođača: započinje fanfarama pa sledi prolog i pričanje sadržaja.</p>
- <h2>Savršenstvo izrade instrumenata</h2>
- <p>Muzika se i u ovom stilu deli na dvorsku (svetovnu) i crkvenu (duhovnu). Najvažniji među njima bio je dirigent dvorske muzike koji je vodio nastup, a bio je nadređen koncertnom majstoru, sviraču prve violine. Uz barok se vežu počeci dirigovanja. Dužnost je pripadala prvom čembalisti ili violinisti, a dirigent je bio neophodan zbog velikog broja izvođača u orkestru (10-40 svirača). Imao je veliku palicu kojom je udarao o pod te tako označavao taktove doba. Naziv orkestar potiče od pojma za mesto u grčkom pozorištu, amfiteatru, između scene na kojem su stajali hor i orkestar. Svaku deonicu sviraju dva ili više izvođača istom tehnikom i dinamikom delujući kao celina. Najveći napredak vidljiv je u izradi gudačkih instrumenata. Tada je dostignuto savršenstvo koje nije nadmašeno do danas. Najpoznatije porodice koje su pravile gudačke instrumente bile su Stradivari, Amati i Gvarneri iz Kremone u severnoj Italiji.</p>
- <p><img alt="Barokni orkestar" src="data/Barokni orkestar.jpg" /></p>
- <h2>Basso continuo - najvažnija inovacija</h2>
- <p>Najvažnija karakteristika i novina baroka u muzici jeste basso continuo (ital. neprekinuti bas), skraćeno zapisana pratnja koja teče celom melodijom. Izvode ga dva instrumenta - violončelo i čembalo ili orgulje. Levom rukom svira se ista basova linija, dok se desnom rukom izmišlja melodija i improvizuje se. Gubitkom bassa continua prestaje barok. Od 17. veka muzika ima nove načine tonske građe – dur i mol lestvicu. Dur (lat. durus, tvrd) zvuči tvrđe, ali vedro i veselo, dok su molski (lat. mollus, mekan) tonovi mekši i tužniji.</p>
- <h2>Opera, oratorijum, barokna misa, kantata i pasija</h2>
- <p>U baroku nastaje veliki broj novih muzičkih oblika: </p>
- <p><strong>Opera</strong> (opera per musica=muzičko delo) je vokalno-instrumentalno delo sa dramskom radnjom. Sastoji od činova, a ovi od scena. Tekst opere, libreto, može biti specijalno napisan za operu, mada se češće obrađuje postojeće dramsko delo, prilagođeno zahtevima muzike. Nastala je u Italiji 1594. kao rezulatat pokušaja oživljavanja grčke tragedije.</p>
- <p><strong>Oratorijum </strong>(oratorium=prostor za molitvu, orare=moliti se) je vokalno-instrumentalno delo slično operi, ali bez dramske radnje. Religioznog je, epskog karaktera za soliste, hor i orkestar.</p>
- <p><strong>Pasija </strong>(passio-patnja) je vokalno-instrumentalno delo slično oratorijumu, a tekstovi su preuzeti iz delova Biblije koji govore o mukama i stradanjima Isusa Hrista.</p>
- <p><strong>Kantata </strong>(cantare-pevanje) je vokalno-instrumentalno delo u više stavova, lirskog karaktera za soliste, hor i orkestar.</p>
- <h2>Koncert, svita, sonata i fuga.</h2>
- <p>Novi oblici instrumentalne muzike jesu koncert, svita, sonata i fuga. U<strong> koncertu</strong> (ital. concertare, takmičiti se; conserere, slagati se) se sukobljavaju jedan ili više solista s orkestrom. Deeli se na concerto grosso (veliki koncert) koji u sebi izmjenjuje manju grupu solista concertino (mali orkestar) s orkestrom gudača i čembala pod nazivom tutti (svi) i na solistički koncert gdje se concertino smanjuje na jednog solistu. Ima tri stava brzi-polagani-brzi. <strong>Svita</strong> (fr. redosled) je niz stiliziovanih plesnih tački poređanih po kontrastima, <strong>sonata</strong> (ital. sonare, svirati) označava kompoziciju za sviranje na gudačkim instrumentima a <strong>fuga</strong> (fuga-bekstvo) je instrumentalna kompozicija, ali može da bude i vokalna, koja se zasniva na imitaciji (poput kanona). Ne pojavljuje se sama već ispred sebe ima uvodni deo u vidu tokate, preludijuma ili fantazije. Zanimljivo je da su uvodni delovi homofoni, a fuga je polifona kompozicija.</p>
- <p>Od 1730-ih pojavljuje se opera buffa (komična opera) što ima dalekosežno značenje: dokida se duga serija „objektivnih“ epoha od srednjeg vjeka do kraja baroka, a muzika ide prema prevladavajućoj subjektivnosti 19. i 20. veka (izuzev uravnoteženog klasicizma). Na taj način barok je poslednji vremenski celovit, jedinstveni umetnički stil Evrope. </p>
- <h2>Velika imena baroka</h2>
- <p><strong>Johann Sebastian Bach</strong> smatra se jednim od najvećih kompozitora svih vremena i najvećim majstorom fuge. Komponovao je šest Brandenburških koncerata u kojima čembalo ima po prvi put solističku deonicu, sonate i svite.</p>
- <p><img alt="" src="data/Johann Sebastian Bach.jpg" /></p>
- <p>Kompozitor ranobaroknih opera <strong>Claudio Monteverdi</strong> postavio je standarde za operu kojima će se tek približiti ostali barokni kompozitori, a prvi dostići Mozart krajem 18. vekaa. U nasleđe nam je ostavio remek-delo, operu "Orfej"</p>
- <p><img alt="" src="data/Claudio Monteverdi.jpg" /></p>
- <p><strong>Antonio Vivaldi</strong>, možda i rekorder u komponovanju koncerata (više od 470!) svojim koncertom za violinu i orkestar "Četiri godišnja doba" pokazao nam je i jedno nasleđe renesanse, simboliku i govor tonova, odnosno programnost u muzici.</p>
- <p><img alt="" src="data/Antonio Vivaldi.jpg" /></p>
- <p><strong>Georg Frideric Handel</strong>, nemačko-engleski kompozitor svojim je najpoznatijim delom, oratorijumom "Mesija", i brojnim operama izvršio uticaj na kompozitore iduće epohe među kojima su Haydn, Mozart i Beethoven a sam se, pak, ugledao na Henryja Purcella, najpoznatijeg engleskog baroknog kompozitora koji nam je ostavio, između ostalih maestralnih deela, operu "Didona" i "Eneja".</p>
- <p><img alt="" src="data/Georg Frideric Handel.jpg" /></p>
Advertisement
Add Comment
Please, Sign In to add comment
Advertisement