PATENTI, LICENCE, KONCESIJE, ZAŠTITNI ZNACI I OSTALA PRAVA
Navedeno pravna osoba stječe s namjerom da se njima koristi u razdoblju dužem od jedne godine. patent je ekskluzivno pravo izumitelja čija je registracija kod nadležnog državnog organa zaštićena zakonom. Vlasnik patenta zadržava isključivo ovlaštenje korištenja proizvodnje, ponude i prodaje patentovanog izuma.

Licenca je ekskluzivno pravo kupovine korištenja tuđeg prava – patenta. Dakle, kupovina licence je kupovina prava proizvodnje nekog proizvoda za određeno vrijeme. Koncesija je, u najširem smislu riječi, akt kojim država daje određenoj pravnoj ili fizičkoj osobi ovlaštenja za obavljanje određenih poslovnih aktivnosti za određeno vrijeme. Koncesija se dodjeljuje ugovorom koji se sklapa između državnog tijela, s jedne strane, i primatelja koncesije, s druge strane. Koncesije se obično dijele na:

one koje se odnose na javne koristi (npr. izgradnja cesta, pruga ili slično) i

one koje se odnose na iskorištavanje prirodnih bogatstava (rudnih bogatstava, nafte, plina, soli, mora, šljunka i sl.).

Primatelj koncesije obavezuje se ugovorno da će državi platiti određenu naknadu, bilo višekratno ili jednokratno. pravna osoba može ulagati u navedena stalna nematerijalna sredstva s namjerom obavljanja privredne djelatnosti.

OSNIVAČKI IZDACI / TROŠKOVI OSNIVANJA
Osnivačka ulaganja nastaju pri osnivanju preduzeća i mogu biti posljedica stvarnih novčanih izdataka ili troškova po računima dobavljača koji će kasnije biti plaćeni i naknadno postati izdaci.

To su, u pravilu, troškovi ili izdaci za projektnu i drugu dokumentaciju u vezi sa osnivanjem, usluge advokata, troškovi registracije, izrade znaka i slični izdaci, kada je preduzeće u osnivanju.

Dioničko društvo, također, može nadoknaditi dioničarima ili trećim licima troškove osnivanja, ali se u statutu trebaju posebno navesti troškovi i naknade osnivanja, ako ih društvo nadoknađuje dioničarima ili trećim licima. To znači da, ako to nije navedeno, ne mogu se isplaćivati troškovi i naknade u vezi sa osnivanjem.

IZDACI ZA RAZVOJ
Izdacima za razvoj smatraju se izdaci nastali za istraživanje i razvoj novih proizvoda i tehnologije, za čije se rezultate očekuje da će koristiti u razdoblju dužem od jedne godine. Istraživanje i razvoj su definisani ovako:

Istraživanjem se smatra originalno i planirano istraživanje poduzeto u cilju postizanja novih znanstvenih ili tehničkih spoznaja i razumijevanja.

Razvojem se smatra primjena istraživačkih pronalazaka ili drugog znanja na planiranju i projektovanju proizvodnje novog ili u biti poboljšanog materijala, uređaja, proizvoda, procesa, sustava ili usluga prije početka komercijalne proizvodnje ili prodaje.

Razlog zbog kojeg se izdaci za istraživanje ne mogu priznati kao stalno nematerijalno sredstvo nego kao rashod je taj što se u fazi istraživanja projekta pravne osobe ne može dokazati postojanje stalnog nematerijalnog sredstva koje će davati buduće ekonomske koristi.

Primjeri aktivnosti istraživanja su:

aktivnosti koje imaju za cilj postizanje novih saznanja;

ispitivanje, ocjena i konačni izbor primjene rezultata istraživanja i drugih saznanja;

iznalaženje alternativnih rješenja za materijale, pronalaske, proizvode, procese, sustave ili usluge;

oblikovanje, projektovanje, ocjenjivanje i konačan izbor mogućih alternativa za nove poboljšane materijale, uređaje, proizvode, procese, sustave ili usluge.

Faza razvoja znatno je naprednija od faze istraživanja, te pravna osoba može identifiovati stalno nematerijalno sredstvo. Primjeri aktivnosti faze razvoja su:

projektovanje, konstrukcija i testiranje prototipova i modela prije proizvodnje i prije upotrebe;

projektovanje alata, uzoraka, modela i kalupa u skladu sa novom tehnologijom;

projektovanje, konstrukcija i priprema pilot-postrojenja koje nije ekonomski izvodivo za komercijalnu proizvodnju;

projektovanje, konstrukcija i testiranje odabrane alternative za nove ili poboljšane materijale, uređaje, proizvodne procese, sustave ili usluge.

Ukoliko pravna osoba udovolji uvjetima za priznavanje interno proizvedenog stalnog nematerijalnog sredstva priznaju se slijedeći troškovi:

troškovi materijala i usluga korištenih ili potrošenih u stvaranje nematerijalnog sredstva;

plaće i drugi troškovi zaposlenog osoblja koji su izravno uključeni u stvaranje nematerijalnog sredstva;

profesionalne naknade za registraciju zakonskog prava: amortizacija patenata i licenci koji se koriste za stvaranje nematerijalnog sredstva.

Troškovi posudbe, kamata se može priznati kao element troška interno proizvedenog nematerijalnog sredstva.

U skladu sa definicijom prihoda, koja je orijentisana samo prema povećanju kapitala do čega ovdje ne dolazi, proistječe da bi se troškovi interno dobivenog nematerijalnog sredstva direktno knjižili na stalna nematerijalna sredstva u pripremi (investicije u toku), bez priznavanja troškova tekuće godine i protustavke prihoda.

GOODWILL
Goodwill (dobar glas, ugled) označava veću vrijednost pravne osobe koju ona ima zbog svoga ugleda, reputacije konkretnog položaja, kvaliteta zaposlenika i slično.

Goodwill nastaje u postupku stjecanja druge pravne osobe, odnosno kao posljedica poslovnih spajanja kada se pri tome koristi metoda kupnje i priznaje se kao stalno nematerijalno sredstvo. Ako su troškovi stjecanja (naknada za kupovinu i izdaci koji su s tim u vezi) veći od fer vrijednosti netoimovine, razlika predstavlja goodwill. prema tome, u slučaju da je stjecatelj spreman da plati veći iznos od fer vrijednosti netoimovine (razlika između sredstava i obaveza), javlja se goodwill od kojeg se očekuju buduće ekonomske koristi.

STALNA MATERIJLNA SREDSTVA
Stalna materijalna sredstva obuhvaćaju:

zemljište;

građevinske objekte;

postrojenja i opremu (mašine);

alate, pogonski i kancelarijski namještaj;

transportna sredstva;

nekretnine, postrojenja i opremu u pripremi;

stambene zgrade i stanove;

avanse za nekretnine, postrojenja i opremu;

biološka sredstva (imovinu);

ulaganja u nekretnine.

Prema tome, stalna materijala sredstva treba razvrstati:

nekretnine, postrojenja i oprema koje reguliše;

ulaganje u nekretnine radi davanja u najam;

nekretnine, postrojenja i oprema koje je pravna osoba nabavila putem fiansijskog najma u

biološka sredstva u vezi sa poljoprivrednim aktivnostima;

stalna sredstva koja se drže za prodaju i prekinuto poslovanje.

Da bi se neka pozicija klasifiovala i priznala kao stalno materijalno sredstvo u bilansu, moraju biti zadovoljeni slijedeći uvjeti:

pravna osoba to sredstvo posjeduje i koristi u proizvodnji proizvoda ili isporuci roba ili usluga za iznajmljivanje drugima, ili u administrativne svrhe;

to je sredstvo za koje se očekuje da će se koristiti duže od godinu dana;

pojedinačna vrijednost je veća od 250;

vjerovatno je da će buduće ekonomske koristi koje su u vezi sa sredstvom pritjecati u pravnu osobu;

trošak (nabavna vrijednost) sredstava može se pouzdano izmjeriti.

Pozicije stalnih materijalnih sredstava (nekretnine, postrojenja, oprema) koje su nabavljene radi daljnje prodaje, klasifiuju se i obračunavaju kao zalihe a ne kao nekretnine, postrojenja i oprema. Zalihe ističe da “zalihe obuhvataju i zemljište i zgrade koje se drže radi daljnje prodaje”.

ZEMLJIŠTE
Zemljište je prirodno bogatstvo i predstavlja specifinu vrstu stalnih materijalnih sredstava, jer ima neograničen vijek trajanja i prema tome ne podliježe obračunu amortizacije.

Zemljište se računovodstveno evidentira odvojeno od građevina na tom zemljištu bez obzira što mogu biti zajedno nabavljeni, jer su zasebni oblici sredstava. Naknadna ulaganja u zemljište, na ime njihova poboljšanja, koja imaju ograničeni vijek trajanja, primjereno je posebno iskazati i amortizovati. Takva ulaganja su razna uređenja zemljišta, kanala za odvodnjavanje, betoniranje staza, parkirališta, odnosno oplemenjivanja. Dakle, samo poboljšavanje putem ulaganja u zemljište koje je već u poslovnim sredstvima treba posebno iskazati na kontu poboljšanja na zemljištu, i kao sumu ulaganja amortizovati. Kako je zemljište dobro od općeg značaja, promet, tj. kupoprodaja zemljišta nije u sistemu PDV-a, pa se PDV ne obračunava na prodaju zemljišta. promet zemljišta je regulisan posebnim poreskim propisima na promet nekretnina. porez na promet zemljišta plaća se po stopi 5 %.

Obveznik poreza na promet nekretnina je stjecatelj nekretnine, jer ne može povratiti porez od poreznih vlasti (kao što je to slučaj kod PDV-a), te se porez na promet uključuje u trošak nabavke. Osnovica za porez na promet zemljišta je tržišna vrijednost zemljišta u trenutku pribavljanja koju je procjenom utvrdila ovlaštena poreska uprava.

Prema tome, procijenjena tržišna vrijednost predstavlja osnovicu na koju se plaća porez na promet nekretnina i u pravilu može se razlikovati od stvarno plaćene naknade za pribavljanje nekretnine.

NEKRETNINE, POSTROJENJA I OPREMA
U vezi sa pravilnim računovodstvenim obuhvatom se definiše slijedeći izrazi:

Knjigovodstvena vrijednost je iznos po kojem se neko sredstvo priznaje u bilansu stanja nakon odbijanja akumulirane amortizacije i akumuliranih gubitaka od umanjenja

Nabavna vrijednost je iznos isplaćenoga novca ili novčanih ekvivalenata, ili fer vrijednost druge naknade koja je dana za nabavu sredstava u vrijeme njegovog stjecanja ili izgradnje

Amortizirajći iznos je nabavna vrijednost sredstava, ili neki drugi iznos koji zamjenjuje nabavnu vrijednost umanjenu za njezin ostatak vrijednosti

Amortizacija je sastavni raspored amortizirajuceg iznosa sredstava tokom njegovog vijeka upotrebe.

Specifična vrijednost za pravnu osobu je sadašnja vrijednost novčanih tokova za koja pravna osoba očekuje da ce nastati od kontinuiranog korištenja sredstava i od njegovog otuđenja na kraju vijeka upotrebe

Fer vrijednost je iznos za koji bi se sredstvo moglo razmijeniti između poznatih, voljnih i neovisnih strana u neovisnoj transakciji

Gubitak od umanjenja je iznos za koji knjigovodstvena vrijednost sredstava premašuje njegovu nadoknadivu vrijednost

Nadoknadiva vrijednost je visi iznos pri usporedbi neto prodajne cijene sredstava i njegove vrijednosti u upotrebi

Ostatak vrijednosti nekog sredstva je procijenjeni iznos koji bi pravna osoba primila danas ako bi otuđila sredstvo nakon procijenjenih troškova otuđenja

Vijek upotrebe je :

vremensko razdoblje u koje se očekuje da ce osoba koristiti sredstvo

broj proizvoda ili sličnih jedinica koje pravna osoba očekuje ostvariti tim sredstvom.

Stalna materijalna sredstva mogu se pribaviti : kupovinom, izgradnjom, odnosno izradom u vlastitoj režiji, razmjenom za druga sredstva, donacijom, mogu nastati kao visak inventure i slično.

Trošak uključuje :

kupovnu cijenu

poreze koji se ne mogu povratiti od poreznih vlasti

direktne troškove rada pri izradi ili pribavljanju sredstava

troškove pripreme mjesta

troškove isporuke i rukovanja

troškove ugradnje, postavljanja i pustanja u rad

troškove za strucne savjete arhitekata i inzinjera, te

ostale troškove koji se mogu izravno propisati

Od navedenih iznosa odbiju se trgovački popusti, te se dobije trošak nabavke. Trošak nabavke ne uključuje općeupravne i administrativne troškove. Priznavanje troškova u nabavnu vrijednost nekretnina, postrojenja i opreme prestaje kada je sredstvo dovedeno na lokaciju i spremno za namjeravanu upotrebu. Na sredstva koja se troše sistematski obračunava se amortizacija. Nekretnine, postrojenja i oprema se poslije početnog priznavanja i vrednovanja procjenjuju, odnosno vrednuju po trosku nabavke umanjenom za ispravku vrijednosti i akumulirane gubitke od umanjenja ili po fer vrijednosti.

PRIBAVLJANJE GRAĐEVINSKIH OBJEKATA NABAVKOM IZ VLASTITIH SREDSTAVA
Građevinski objekti jesu sredstva : poslovne zgrade, tvorničke hale i radionice, poslovne zgrade trgovine, zgrade hotela, motela i restorana, skladišta, silosi, garaže, sušionice, hladnjače, staklenici i montažni objekti, putevi, mostovi, tvornička dvorišta, parkirališta, staze, nadvoznjaci i betonske ili metalne konstrukcije, kanalizacijski objekti i slično.

Inicijalno se vrednuju po trosku nabavke nabavke. U trošak nabavke uključuje se kupovna cijena, odnosno troškovi izgradnje, svi troškovi koji se mogu povezati sa pribavljanjem i porezi koji se ne mogu povratiti od poreskih vlasti.

Ako se kupuje novosagrađeni objekt onda se promet građevine odvija u sistemu PDV-a, a promet zemljišta u sistemu poreza na promet nekretnina. Kada pravna osoba PDV može odbiti kao potraživanje za ulazni porez, on se ne uključuje u nabavnu vrijednost. Porez na promet zemljišta se uključuje u nabavnu vrijednost.

IZGRADNJA GRAĐEVINSKIH OBJEKATA U VLASTITOJ IZVEDBI
Jedan od mogućih oblika pribavljanja objekata je građenje, odnosno izrada u vlastitoj izvedbi. Umjesto nabavne cijene na tržištu, za izgrađene objekte u vlastitoj izvedbi moraju biti priznati troškovi proizvodnje određenog objekta. Trošak pribavljanja sredstava obično je jednak trosku proizvodnje sredstava namijenjenih prodaji : isključuju se interni profiti i iznosi za neuobičajene utroške materijala, rada ili drugih resursa nastalih u proizvodnji. Troškovi posudbe (kamate i drugi troškovi koji nastaju u preduzeću u vezi sa posudbom financijskih sredstava) koji se mogu direktno prepisati stjecanju jesu oni troškovi koji bi se mogli izbjeći da nije postojao izdatak za to kvalifikovano sredstvo.

U pravilu se trošak pribavljanja, odnosno izgradnje (izrade) u vlastitoj proizvodnji upoređuje sa cijenom / troškovima nabave ekvivalentnog sredstva na tržištu. Kada između navedenih iznosa postoje razlike, trošak se utvrđuje u visini iznosa koji je niži.

NABAVKA POSTROJENJA I OPREME IZ VLASTITIH SREDSTAVA
Postrojenja i oprema klasifikuju se u dugotrajna materijalna sredstva. To su sredstva kao sto su tehnička postrojenja, proizvodne linije, rashladna postrojenja, transportne linije, oprema u pogonima i radionicama, kancelarijska oprema itd. Postrojenja i oprema inicijalno se vrednuju po trosku nabavke (obuhvaća kupovnu cijenu, uključujući uvozne pristojbe i nepovratne poreze, te sve direktne troškove u vezi sa dovođenjem postrojenja i opreme u radno stanje)

Administrativni i opći troškovi nisu sastavni dio troska nabavke. Početni poslovni gubici nastali prije nego sto je sredstvo postiglo kapacitet priznaju se kao rashod.

Troškovi puštanja sredstava u rad priznaju se u trošak nabavke. PDV se ne uključuje u nabavni trošak.

TROŠAK NABAVKE = KUPOVNA CIJENA + ZAVISNI TROŠKOVI NABAVKE.

NABAVKA POSTROJENJA I OPREME IZ TUĐIH SREDSTAVA – KORIŠTENJE KREDITA BANAKA
Stalna materijalna sredstva relativno većih vrijednosti nabavljaju se iz odobrenog kredita banaka. U pravilu, banka ne doznačuje novčana sredstva na žiroračun investitora nego direktno plaća dobavljača.

Prema tome, u tom slučaju prestaje obaveza prema dobavljaču i nastaje obaveza prema banci koja je platila fakturu dobavljača iz odobrenog kredita. Kada se radi o sredstvima koja su brzo spremna za upotrebu, troškovi posudbe se ne kapitalizuju u trošak nabavke, jer se kamate u pravilu plaćaju kada je sredstvo stavljeno u upotrebu.

PRIBAVLJANJE STALNIH SREDSTAVA U SKLOPU DRŽAVNIH DONACIJA I DRŽAVNE POMOĆI
Državne donacije su pomoć države u obliku prijenosa sredstava pravnoj osobi u zamjenu za prošlo ili buduće zadovoljenje određenih uvjeta koji se vezu za pravnu osobu. Ona isključuju oblike državne pomoći kojima se objektivno ne može utvrditi vrijednost, kao i poslove s državom koji se ne razlikuju od uobičajenih poslovnih transakcija pravne osobe. Državna pomoć ima za cilj pružanje ekonomskih koristi specifično za pojedine pravne osobe. Državne donacije se trebaju priznati u bilansu stanja iskazivanje razgraničenog prihoda ili oduzimanjem donacije pri izračunavanju knjigovodstvenog iznosa tog sredstva.

„Državna donacija može biti u obliku prijenosa nenovčanog sredstva, kao sto su zemlja ili drugi resursi, radi korištenja od strane pravne osobe. U takvim slučajevima obično se vrši procjena fer vrijednosti nenovčanog sredstva, a računovodstveno se iskazuje po fer vrijednosti donacija i sredstva. Dakle, zemljište možemo dobiti i kao donaciju. Naknadna ulaganja u ova sredstva na ime njihova poboljšanja koja imaju ograničen vijek trajanja primjereno je posebno iskazivati i amortizovati. Sredstva stečena tim načinom stečena su bespovratno i besplatno, tj. bez obaveze davanja protunaknade u monetarnim sredstvima. Kod stalnih sredstava donacija se uključuje u prihod ovisno o vremenu i visini amortizacije. Prema tome, donacija je odgođeni prihod koji se svake godine svodi na prihod, ovisno o visini troškova amortizacije.

NAKNADNI TROŠKOVI – INVESTICIONO ULAGANJE NA SREDSTVIMA (STALNIM MATERIJALNIM SREDSTVIMA)
Radi osiguranja kontinuiranog korištenja u procijenjenom vijeku upotrebe, objekte, postrojenje i opremu je potrebno odrzavati. Za te radove cesto je tesko odrediti treba li naknadne izdatke koji se odnose na postojeca sredstva iskazati kao povecanje sredstava iki kao trošak. Naknadni troškovi ce biti priznati u knjigovodstveni iznos ako se zadovolje kriteriji :

vjerovatno je da ce buduce ekonomske koristi povezane s tim sredstvo pritjecati u pravnu osobu

nabavna vrijednost sredstva se može pouzdano izmjeriti.

Ako se naknadnim izdatkom ne povecava nego samo odrzava ili obnavlja postojeca funkcija stalnih sredstava, takvi izdaci imaju karakter troškova, i dijele se na

troškove tekućeg odrzavanja koji se ravnomjerno i kontinuirano pojavljuju tokom razdoblja korištenja sredstava, u cilju obavljanja svakodnevne funkcije sredstava

troškove „opravki“ i „odrzavanja“ koji nastaju neravnomjerno u duzim obracunskim razdobljima i u pogledu visine predstavljaju znacajne iznose troškova.

Pravna osoba znacajne dijelove nekretnina, postrojenja i opreme, ukliko imaju drugaciji vijek upotrebe od vijeka upotrebe sredstava na koja su vezana, može voditi kao zasebna sredstva i amortizovati ih zasebno. Naknadni troškovi se priznaju ako :

produzava vijek upotrebe sredstva

unapređuje kvalitet njegovog outputa

povecava njegov kapacitet

znatno smanjuju proizvodni troškovi

TROŠAK AMORTIZACIJE
Amortizacija je trošak koji nastaje kao posljedica postepenog trošenja ekonomskih koristi sadržanih u sredstvima koji imaju ograničen vijek upotrebe. Sam raspored ukupnog amortizacijskog iznosa na pojedine godine u vijeku upotrebe treba omogućiti sto objektivnije sučeljavanja amortizacije kao troska, odnosno rashoda sa ostvarenim prihodima. Sredstva koja imaju neograničen vijek upotrebe i zbog toga sto se ne troše ekonomske koristi u njima ne amortizuju se :

zemljište (odvojeno vode ulaganja u sistem navodnjavanja, ceste, mostovi koji se amortizuju itd)

sume i slični obnovljeni prirodni resursi

knjige u bibliotekama koje imaju trajnu vrijednost, spomenici kulture i druga umjetnička djela

Za nabrojana sredstva pretpostavlja se da ce povrat uloženoga novca u visini troska nabavke ostvariti iz prihoda od prodaje tih sredstava. Amortizacija se počinje obračuvati od predaje sredstava u upotrebu (početak trošenja ekonomske koristi). Počinje se obračunavati od prvog idućeg mjeseca nakon mjeseca u kojem je sredstvo predato u upotrebu. Građevinski objekti i oprema nabavljeni radi prodaje iskazuju se kao zalihe trgovačke robe. Obračun amortizacije prestaje kada se knjigovodstveni iznos izjednači sa procijenjenim ostatkom vrijednosti. Kod sredstava kod kojih nije procijenjen ostatak vrijednosti, obračun amortizacije prestaje kada se ispravka vrijednosti izjednači sa troškom nabavke. Za sredstvo koje je privremeno van upotrebe zbog zastoja u proizvodnji u pravilu ne prestaje obračun amortizacije. Za sredstva koja su trajno van upotrebe u pravnoj osobi prestaje obračun amortizacije.

ELEMENTI KOJI UTJEČU NA IZRAČUNAVANJE AMORTIZACIJE
Osnovni elementi koji utječu na visinu troska amortizacije jesu :

-obračun amortizacije po predmetu

-vijek upotrebe

-osnovica za obračun amortizacije

-metoda obračuna amortizacije

Amortizacija se najčešće obračunava za svako pojedinačno sredstvo. Korisni vijek upotrebe se može izraziti brojem godina ili količinom proizvoda, odnosno učinaka koji se izražavaju određenim jedinicama mjere. Kao osnovica za obračun amortizacije za pojedinu poslovnu godinu najčešće se uzima trošak nabavke sredstva za koje se obračunava amortizacija. Iznos koji se amortizuje ili amortizovani iznos je trošak nabavke sredstva umanjen za ostatak vrijednosti. To je iznos koji pravna osoba očekuje ostvariti prodajom sredstava na kraju njihovog procijenjenoga vijeka upotrebe.

U praksi za primjenu je najjednostavnije rješenje da se za osnovicu za amortizaciju i bez provjere mogućeg ostatka vrijednosti odredi trošak nabavke, a to se može opravdati nepouzdanošću procjene ostatka vrijednosti.

Amortizacija se prekida :

kada se stalna sredstva daju drugom prema ugovoru o financijskom lizingu.

Amortizacija se prekida ranije u slučaju :

kada su sredstva klasifikovana da se drže za prodaju

kada nema proizvodnje

METODE AMORTIZACIJE
Poznate su dvije metode amortizacije :

funkcionalna

vremenska

Kod vremenske metode amortizacije odlučujući faktor je procijenjeni vijek upotrebe nematerlih i materijalnih sredstava. Upravo o tom vijeku upotrebe ovisi stopa amortizacije. Obračun amortizacije prema vremenu sprovodi se pomoću tri osnovne metode :

linearna metoda amortizacije

degresivna metoda amortizacije

progresivna metoda amortizacije.

Linearna metoda amortizacije

Načelo da je upotreba sredstava jednaka svake godine tokom vijeka upotrebe sredstava. Dovodi do linearne metode na temelju koje se svake godine kao trošak priznaje jednak dio troska sredstava. Za dio opreme čiji je trošak 10 000, a očekivani vijek upotrebe 10 godina. 1000 je trošak amortizacije u prvoj godini i u drugoj godini. Stopa amortizacije opreme je 10% godišnje. Budući da se u jednakim iznosima terete pojedina obracunska razdoblja, troškovi ce biti ravnomjerni pa ce i trošak amortizacije ravnomjerno teretiti prihod. Formula :

Degresivna metoda amortizacije

Načelo ističe korist koja se dobiva od opreme ne mora biti ravnomjerno raspoređena. Korist od opreme može biti najveća tokom prve godine njezine upotrebe, a najmanja tokom posljednje godine. Takav se model može pojaviti zbog toga sto mehanička efikasnost sredstava obično opada s godinama, jer se troškovi održavanja obično povećavaju ili zbog sve već mogućnosti procjene nabavke bolje opreme. Takav način razmišljanja dovodi do preferiranja modela degresivne odnosno ubrzane amortizacije, po kojem se u prvim godinama kao trošak priznaje već dio troškova nego u kasnijim godinama.

Dakle, različiti načini obračuna amortizacije su :

metoda opadajuće stope na istu osnovu

metoda jednake stope na opadajuću osnovu

metoda dvostruke opadajuće osnovice ili metoda dvostruke stope linearne amortizacije na opadajuću osnovicu

metoda zbira broja godina ili sume broja godina (ili metoda dijelova)

Progresivna metoda amortizacije

Progresivna metoda obračuna amortizacije obratan je postupak od degresivne metode. Ovđe se polazi od pretpostavke da je ekonomsko i fizičko trošenje najveće krajem vijeka upotrebe nematerijalnih i materijalnih sredstava.

Funkcionalna metoda amortizacije

Amortizacija za određeno razdoblje vezana je uz broj jedinice učinka upotrebe sredstava tog razdoblja. Trošak svake jedinice upotrebe jednak je nabavnom trosku sredstava podijeljen sa ukupnim brojem jedinica. Suma amortizacije za određeno razdoblje je broj jedinica upotrebe u tom razdoblju pomnožen sa troškom jedne jedinice.

Metode funkcionalne amortizacije su :

metoda obračunavanja po jedinici funkcionalnog kapaciteta

metoda obračunavanja u ovisnosti od efektivnog trajanja procesa izraženog planiranim brojem sati njihova rada.

OBRAČUN I KNJIŽENJE TROŠKOVA AMORTIZACIJE
Pretpostavimo da je 01. 01. 2001. godine kompanija “X” za 1 000 000 kupila zgradu čiji je procijenjeni vijek upotrebe 40 godina, a ostatak vrijednosti nula. Kompanija “X” je odlučila linearno amortizovati tu zgradu, po 25 000 godišnje. Trošak amortizacije se može knjižiti u računovodstvenoj evidenciji na način da se smanji vrijednost sredstava za 25 000 godišnje i u bilansu iskaže samo preostala suma koja bi na kraju 2001. godine bila 975 000. međutim, to se obično ne radi. Umjesto toga vodi se poseban proturačun sredstava za kumulativnu sumu amortizacije. Taj se račun uobičajeno naziva akumulirana amortizacija ili može imati naziv ispravka vrijednosti (materijalnih ili nematerijalnih sredstava)

PROMJENA AMORTIZACIJSKIH STOPA
Troškovi amortizacije ponekad nisu tačno procijenjeni, jer se godišnje amortizacijske stope izračunavaju na osnovu procijenjenog korisnog vijeka upotrebe stalnih materijalnih i nematerijalnih sredstava. Ovakva situacija može nastati zbog precjenjivanja ili podcjenjivanja korisnog vijeka upotrebe. U slučaju da se zbog manjeg intenziteta korištenja opreme procijeni da prvobitno procijenjeni vijek upotrebe treba promijeniti (revidirati), treba ponovno procijeniti vijek upotrebe, odnosno prvobitno utvrđene godišnje stope amortizacije, zbog čega se troškovi amortizacije smanjuju ili poveća

POVLAČENJE IZ UPOTREBE, OTUĐENJE I ISKNJIŽAVANJE NEKRETNINA, POSTROJENJA I OPREME
Stalna materijalna sredstva mogu se povući iz upotrebe privremeno ili trajno. Ako se sredstva privremeno povlače iz upotrebe, to može biti iz razloga da se privremeno ne koriste ili se namjeravaju prodati. Kada se stalna materijalna sredstva privremeno ne koriste, tada se ne isključuju iz bilansa nego se prenose na račun građevinski objekti van upotrebe, račun postrojenje van upotrebe, račun Oprema van upotrebe. Kada se stalna sredstva povlače iz upotrebe i drže za prodaju ili se prekine poslovanje, prestaje obračun amortizacije i treba ih prenijeti na posebnu bilansnu stavku

RASHODOVANJE NEKRETNINA, POSTROJENJA I OPREME
Knjigovodstvenu vrijednost nekretnine, postrojenja i opreme treba isknjižiti :

u trenutku otuđenja

kada se od njihove upotrebe ili otuđenja ne očekuje buduća ekonomska korist.

U slučaju kada se od sredstva ne očekuju buduće ekonomske koristi, bilo od prodaje bilo od dalje upotrebe, sredstvo treba isknjižiti iz bilansa ako je sredstvo otpisano ili ako nije u potpunosti otpisano, odnosno amortizovano. Za takvo sredstvo treba obračunati amortizaciju za mjesec u kojem je bilo u funkciji. Nakon vijeka upotrebe oprema je u cijelosti amortizovana a istovremeno zbog dotrajalosti nesposobna za dalju upotrebu, pa je potrebno rashodovati. Rashodovanjem smo isknjižili opremu iz upotrebe, a paralelno i račun Ispravka vrijednosti opreme. Na taj način opreme nema u knjigovodstvenoj vrijednosti pa time ni u bilansu. Ako je rashodovanje sprovedeno prije nego je oprema u cjelosti amortizovana razlike troškove nabavke i ispravke vrijednosti knjižimo na rashodi.

PRODAJA NEKRETNINA POSTROJENJA I OPREME KOJA NIJE KLASIFIKOVANA DA SE DRŽI ZA PRODAJU
Dobitke ili gubitke koji nastanu prilikom isknjižavanja neke stavke nekretnina, postrojenja i opreme, treba uključiti u dobit ili gubitak onda kada se stavka isknjiži. Dobici se ne klasifikuju kao prihod. Klasifikuju se kao prihodi od prodaje stalnih sredstava. Treba ih utvrditi kao razliku između neto prihoda od otuđenja i knjigovodstvenog iznosa sredstava. Nekretnine, postrojenja i oprema se mogu prodati po cijenama :

prodajom se ostvaruje cijena koja je jednaka neotpisanoj vrijednosti

prodajom se ostvaruje cijena koja je veća od neotpisane vrijednosti

prodajom se ostvaruje cijena koja je manja od neotpisane vrijednosti

DUGOROČNA FINANCIJSKA ULAGANJA
Dugorocna financijska ulaganja su financijska sredstva uložena na razdoblje duže od jedne godine. Pravna osoba u cilju dobiti vrši ulaganja u financijska sredstva. Jedna kompanija može investirati u drugu kompaniju kupovanjem obveznica ili dionica. Sva dugoročna ulaganja u dionice bit ce inicijalno vrednovane po nabavnoj vrijednosti. Značajan utjecaj je moć sudjelovanja u donošenju financijskih i poslovnih odluka pravne osobe u koju je ulaganje izvršeno, ali ne i kontrole ili zajedničke kontrole nad tim politikama.

Obično se kaže da kontrola postoji kada kompanija koja investira posjeduje vise od 50% dionica sa pravom glasa kompanije u koju je investirano. Suprotno ovome, ulaganje koje ne osigurava utjecaj ni kontrolu bilo bi ulaganja u manje od 20% dionica sa pravom glasa. Ulaganje koje osigurava utjecaj, ali ne i kontrolu, bilo bi ulaganje u visini od 20 do 50% dionica.

U dugoročna financijska ulaganja se uključuju :

udjeli (dionice) u pridruženim pravnim osobama

udjeli u zavisnim društvima i drugim povezanim pravnim osobama

udjeli u nepovezanim pravnim osobama

dati zajmovi

dati depoziti, zadržane i plaćene garancije

ulaganje u duzničke vrijednosne papire

ostala dugoročna ulaganja

Udjeli (dionice) u pridruženim pravnim osobama

Pridružena pravna osoba javlja se kada jedna pravna osoba ima mogućnost kontrole druge pravne osobe, ili ima značajan utjecaj nad njom. Dakle, ako jedna pravna osoba ima vise od 20% udjela u drugoj pravnoj osobi ima obilježje pridružene pravne osobe.

Udjeli u zavisnim drugim društvima i drugim povezanim pravnim osobama

Podrazumijeva se da kontrola postoji kada ulagač posjeduje vise od 50% dionica sa pravom glasa. Kada postoji interes za kontrolu na osnovu sporazuma ili statuta, formira se odnos matice i zavisne kompanije. Kompanija koja investira poznata je kao matična kompanija, a kompanija u koju je ulaganje izvršeno smatra se zavisnom kompanijom, odnosno pridruznicom.

Obzirom da su obje kompanije pravno odvojene osobe, svaka od njih sastavlja odvojene financijske izvještaje. Međutim, s obzirom na njihov specifičan međusobni odnos one konsoliduju svoje financijske izvještaje u jedan set financijskih izvještaja koji se označava kao konsolidovani financijski izvještaj.

Ako pravna osoba daje kredite pravnim osobama koje imaju obilježja pravnih osoba, takav financijski plasman ima obilježje zajmova povezanim pravnim osobama.

Udjeli u nepovezanim pravnim osobama

Kako vrijednosni papiri mogu biti nabavljeni radi dugoročnog poslovanja društva ali i prodaje, uobičajena je njihova podjela na dugoročne vrijednosne papire i vrijednosne papire koji su tekuća sredstva. Stjecanje financijskih sredstava početno se priznaje i mjeri po fer vrijednosti. Ako postoji aktivno tržište, fer-vrijednost financijskih instrumenata, odnosno tekuća cijena ponude koja kotira na aktivnom tržištu može se redovno i brzo dobiti od berze, dilera, brokera. U slucaju nepostojanja aktivnog tržišta ulaganja u dionice, čija cijena ne kotira na berzama pri početnom priznavanju i nakon početnog priznavanja, mjere se po trosku stjecanja.

Ulaganja kapitala u druge pravne osobe ostvaruju se kao kupovina redovnih dionica (u dioničkim društvima), kao kupovina udjela u osnovnom kapitalu (u društvima sa ograničenom odgovornošću) odnosno kao kupovina udjela u pravnim osobama. Ovom kupovinom se dio novčanih sredstava pretvara u udjele. Pri kupovini dionica i udjela mogu se javiti troškovi stjecanja kao sto su provizija berzanskih posrednika, berzanske takse i sl.

DUGOROČNA POTRAŽIVANJA
U dugoročna sredstva ubrajaju se i dugoročna potraživanja od povezanih društava, a posebno od drugih pravnih osoba. primjerice, to su potraživanja sa osnova prodaje robe na kredit i ostala potraživanja.

POJAM TEKUĆIH SREDSTAVA
Neko se sredstvo treba klasifikovati kao tekuće ako :

se očekuje da ce se realizovati ili se držati radi prodaje ili potrošnje tokom normalnog poslovanja pravne osobe

se drži prvenstveno u cilju trgovanja

se očekuje da ce se realizovati u okviru dvanaest mjeseci nakon datuma bilance

se radi o novcu ili novčanom ekvivalentu

Svaka druga sredstva treba pravilno klasifikovati kao stalna (netekuća) sredstva. Za razlikovanje stalnih od tekućih sredstava značajno je da tekuća sredstva mijenjaju svoj prvobitni pojavni oblik unutar dvanaest mjeseci.

Tekuća sredstva se mogu pojaviti u vise prirodnih pojavnih oblika. :

novac i novčani ekvivalenti

kratkoročna ulaganja (dati avansi, dati kratkoročni krediti)

potraživanje od kupaca i drugih dužnika

zaliha (materijala, sitnog inventara, rezervnih dijelova, nedovršene proizvodnje, gotovih proizvoda i robe)

unaprijed plaćeni troškovi (kratkoročna razgraničenja)

RAČUNOVODSTVENO PRAĆENJE NOVCA I NOVČANIH EKVIVALENATA
Novac obuhvata novac u blagajni i depozite po viđenju. Novac u bankama i blagajnama dio je tekućih sredstava pravne osobe. Novčana sredstva i poslovni događaji u vezi sa njima se bilježe i prate na žiroračunu, otvorenim akreditivima, blagajni, deviznom računu. Novac na žiroračunu u računovodstvenom smislu definiše se kao depozit a vista. Žiroračun pravna osoba otvara za obavljanje platnog prometa. Pravna osoba može otvoriti račun kod vise poslovnih banaka, pa u tom slučaju uspostavlja odgovarajuću analitičku evidenciju unutar sintetičkog računa – žiroračuna. Za praćenje prometa i stanja novca na žiroračunu banka dostavlja pravnoj osobi izvod o promjenama. Promet se sastoji od bezgotovinskih uplata i isplata, a stanje predstavlja raspoloživa sredstva na žiroračunu. Pravna osoba treba da raspolaže i određenom količinom novca koju ce držati „pri ruci“ ili kako se to u računovodstvenom smislu kaže, samo blagajna. U blagajni bi trebala da se drži manja količina papirnog i kovanog novca koji sluzi za plaćanje manjih gotovinskih isplata (nabavka sredstava za čisćenje, plaćanje poštanskih usluga, plaćanje troškova tekućeg održavanja...)

Novčani ekvivalenti jesu kratkoročna visokolikvidna ulaganja koja se u kratkom roku mogu bez većeg rizika pretvoriti u gotovinu i koristiti za plaćanje (čekovi, mjenice, tekuća ulaganja u vrijednosne papire, plemeniti metali i sl.)

BLAGAJNA
Trenutno ne postoje propisi u BiH koji uređuju visinu blagajničkog maksimuma. U knjigu blagajne upisuju se primici i izdaci novca iz blagajne. Temeljni dokumenti na osnovu kojih se upisuju u ovu pomoćnu knjigu jesu blagajničke uplatnice (Nalog blagajni – Naplatite) i blagajničke isplatnice (Nalog blagajni – Isplatite). Oni predstavljaju izvedene dokumente koji se sačinjavaju na temelju izvornih dokumenata. Momentom kada se na tom dokumentu potpisom potvrdi izvršenje konkretne naplate ili isplate predstavljaju pravdajući dokument. Na osnovu tih dokumenata blagajnik „pravda“ preostalo stanje u blagajni, koje treba biti jednako razlici ukupnih primitaka i ukupnih izdataka gotovine. Upravo iz tih razloga knjiga blagajne zaključuje se na kraju svakog radnog dana. Temeljni cilj zaključka je provjera ima li u blagajni onoliko novca koliko bi na osnovu uplatnica i isplatnica trebalo biti.

PRELAZNI ŽIRORAČUN
Kod korespondiranja dvaju gotovinskih računa (kao sto su žiroračun i blagajna) pri evidentiranju njihova odnosa upotrebljava se privremeni račun koji se zove prelazni žiroračun. Taj privremeni račun treba nam zbog toga sto u momentu kada se zaključuje blagajna nije potvrđeno je li podignuta ili položena gotovina na žiroračunu. Zbog toga se odnos blagajne sa žiroračunom prvo knjizi na prelazni žiroračun, sve jednako kao da se radi o žiroračunu. Prelazni žiroračun na datum bilansa ne smije imati saldo.

OTVORENI DEVIZNI AKREDITIV
Dokumentarni neopozivi akreditiv pisana je isprava kojoj akreditovana banka na zahtjev dužnika i na njegov teret ovlašćuje drugu banku da u skladu sa uvjetima iz akreditiva isplati povjeriocu akreditovanu sumu.

Kompanije najčešće otvaraju akreditive u stranim valutama na zahtjev inozemnih dobavljača koji na taj način osiguravaju naplatu.

Akreditiv u trenutku otvaranja može biti pokriven i nepokriven. Nepokriveni akreditiv se vodi u vanbilansnoj evidenciji. Kod pokrivenog akreditiva sredstva se odmah po otvaranju akreditiva prenose inozemnoj banci. Nakon sto dobavljač naplati akreditiv, na temelju izvještaja banke domaća banka obavještava kompaniju da je akreditiv iskorišten. Prema toj obavijesti kompanija zatvara obavezu prema dobavljaču. Budući da faktura dobavljača (koja se evidentira po srednjem kursu) može biti evidentirana po vise ili nižem kursu od kursa koji je primjenjen za evidentiranje akreditiva, mogu se pojaviti pozitivne ili negativne kursne razlike, odnosno prihodi ili rashodi od financiranja.

ČEKOVI
Ček je vrijednosni papir kojim izadavalac čeka nalaze drugoj osobi da ona iz njegova pokrića na računu isplati određenu sumu korisniku čeka. Ček se može koristiti kao instrument osiguranja plaćanja i u tom slučaju kvalifikuje se u ekvivalent gotovine. Ček koji je plativ u zemlji može trasirati samo na banku u kojoj izdavalac ima otvoreni račun. Ček kao instrument osiguranja plaćanja družnik daje povjeriocu u cilju izmirenja obaveza. Povjerilac, u momentu dospijeća čeka, ček podnosi na naplatu (banka izdavalaca čeka)

MJENICE
Mjenica je kratkoročni vrijednosni papir koji glasi na određenu sumu novca i koji svom imaocu daje pravo da tu sumu naplati od osobe koja se u njoj navodi kao mjenični dužnik. Značenje mjenice ogleda se u činjenici da ona istovremeno može biti instrument osiguranja placanja, instrument kreditiranja i instrument bezgotovinskog plaćanja.

Pod trasiranom ili vučenom mjenicom podrazumijeva se ona kojom izdavalac mjenice nalaze trećoj osobi da prihvati mjeničnu obavezu i da o dospijeću plati osobi označenoj u mjenici – mjeničnom povjeriocu (remitentu).

U slučaju vlastite mjenice imamo jednog mjeničnog obveznika koji je ujedno izdavalac mjenice i osoba koja ce platiti mjenicu.

U vlastitoj mjenici nema bezuvjetnog naloga da se plati određena suma niti imena osobe koja treba platiti mjenicu, jer mjenicu plaća osoba koja ju je izdala. Dakle, umjesto bezuvjetnog naloga „Platite“ u vlastitoj mjenici obaveza glasi „Platit ću“.

Mjenični povjerilac sve primljene promisorne klasifikuje u potraživanja za primljene mjenice koje dospijevaju u periodu kraćem od godinu dana, odnosno tri mjeseca i priznaje ih u bilansu stanja kao tekuće sredstvo. Jedna od prednosti promisornih nota je ta sto nosi prihode od kamata. Kod računovodstvenog evidentiranja značajni podaci su : datum dospijeća, trajanje mjenice, kamata i kamatna stopa na dan dospijeća.

Datum dospijeća je datum na koji mjenica mora biti plaćena. Najčešći navodi datuma dospijeća:

mjenica na određeno vrijeme od dana izdanja, npr. „tri mjeseca od dana izdanja mjenice“

određeni broj dana od datuma mjenice, npr. „60 dana od dana platite“

mjenica na određeni dan, npr. „14 novembar tekuće godine“

Trajanje mjenice. Znati dužinu trajanja mjenice je značajno, jer se kamata računa za tačno određeni broj dana.

Kamata i kamatna stopa. Kamata je cijena pozajmljenog novca ili povrat od novca datog u zajam, ovisno da li se radi o zajmodavcu ili zajmoprimcu. Iznos kamate se računa putem formule

KRATKOROČNI FINANCIJSKI PLASMAN
Pravna osoba može kratkoročno raspoloživa novčana sredstva uložiti u blagajničke , trezorske i komercijalne zapise. Interes koji se ostvaruje tim ulaganjima jesu kamate. Ako se sredstva ulože u dionice s ciljem preprodaje a ne stjecanja kontrole i upravljanja, ta se ulaganja, također, računovodstveno tretiraju kao tekuća ulaganja u vrijednosne papire. Interes koji se pri tome ostvaruje jeste razlika između kupovine i prodajne cijene.

RAČUNOVODSTVENA PROBLEMATIKA PRAĆENJA DATIH KRATKOROČNIH KREDITA
U okviru kratkoročnih fiansijskih plasmana mogu se uključiti dati kratkoročni krediti i zajmovi. pod zajmom se podrazumijeva ustupanje određene sume novca od strane davalaca kredita (povjerioca / zajmodavca) nekoj pravnoj ili fzičkoj osobi (dužniku / zajmoprimcu) uz obavezu vraćanja u ugovorenom roku. Obično se za to plaća i pripadajuća kamata.

Za preduzeće dati krediti ne predstavljaju trošak niti rashod, nego odliv novca, tj. pretvaranje novčanih sredstava u potraživanje. U pravilu, na date kredite se naplaćuje i pripadajuća kamata koja za preduzeće predstavlja prihod. Ako se krediti daju bankama na kamatu, ne plaća se PDV. Ako se krediti daju drugim preduzećima ili građevinama, preduzeće je obavezno obračunati i platiti PDV na kamatu za svako proteklo porezno obračunsko razdoblje PDV-a.

Pojam kapitala

Imovinu pravne osobe cine sredstva prema pojavnim oblicima i sredstva prema porijeklu izvora. Sve obaveze imaju rok dospijeća, odnosno vrijeme u kojem tuđa sredstva treba vratiti. Rok povrata može biti do jedne godine (kratkoročne obaveze) i preko jedne godine (dugoročne obaveze)

VLASTITE DIONICE
Trezorske dionice su dionice dioničkog društva koje su izdate i naknadno otkupljene. Dioničko društvo u pravilu dolazi do vlastitih dionica otkupom na tržištu kapitala.

Razlozi za otkup vlastitih dionica mogu biti :

smanjiti obim poslovne aktivnosti dioničkog društva

smanjiti opasnost od konkurentskog preuzimanja

smanjiti broj vlastitih dionica u cilju povećanja dobiti po dionici i trzišne vrijednosti po dionici

Dioničko društvo ne može posjedovati dio sebe. Zbog toga vlastite dionice nisu imovina i nemaju pravo glasa, dividendu, ili bilo kakva druga dionička prava. U bilansu iskazuju kao umanjenje kapitala.

DIVIDENDE
Dividenda predstavlja povrat dioničarima dijela ulaganja u vlasničke vrijednosne papire (dionice). Dividende se isplaćuju kao rezultat profitabilnog poslovanja, isplaćuju se iz netodobiti akumulirane na računu zadržane zarade ili akumulirane dobiti. U pravilu se proglašavaju neposredno prije godisnjeg financijskog ovisi o uspješnosti poslovanja.

GUBITAK
Pravna osoba u bilansu iskazuje uspješnost poslovanja kao pozitivan ili negativan poslovni rezultat. Gubitak smanjuje kapital. Poslovni rezultat iskazan u bilansu uspjeha prenosi se u narednu godinu gdje ce se u početnom bilansu iskazati kao akumulirana dobit ili akumulirani gubitak.

Preneseni gubitak može biti :

gubitak iznad visine kapitala i obično se iskazuje u aktivi bilansa stanja u poziciji Gubitak iznad visine kapitala, kao korekciona pozicija aktive.

Gubitak do visine kapitala iskazuje se u pasivi u okviru pozicija kapitala u pozicijama Akumulirani gubitak iz proteklih godina i Gubitak tekuće godine.

ZARADA PO DIONICI
Zarada po dionici je zarađena netodobit po redovnoj dionici. Izračunavanje zarade po dionici odnosi se samo na redovne dionice. Kod izračunavanja zarade po dionici godišnja netodobit primjenljiva na redovne dioničare dijeli se sa prosječnim brojem redovnih dionica u prometu. Koncept zarade po dionici primjenjuje se samo na redovne dionice. U situaciji kada dioničko društvo prodaje samo redovne dionice, a br. dionica se u prometu ne mijenja u toku godina, godišnja netodobit dijeljenjem broja dionica u prometu na kraju godine jednaka je zaradi po dionici.