Pravodobnom i ispravnom prvom pomoći daje se najveća šansa unesrećenoj osobi.
Zadaci ove pomoći su:
1.    Primium nil nocere (najvažnije ne naškoditi).
2.    Otkloniti uzrok smrti.
3.    Spriječiti komplikacije.
4.    Pravilan transport.
Prvi pregled (orjentacijski pregled):
Za nekoliko sekundi ovim pregledom mora se dobiti odgovor o svijesti unesrećenog, prohodnost dišnih putova i samom disanju, pristunosti pulsa, te eventualno prisutnim, jačim krvarenjima.
Ovaj pregled mora biti točan, brz i bez panike.
Stanja koja neposredno ugrožavaju život:
1.    Besvjesno stanje i druge opasnosti od gušenja.
2.    Prestanak disanja.
3.    Prestanak rada srca.
4.    Jača krvarenja.
Stavljanje unesrećenog u pravilan položaj:
1.    Bočni položaj (kod besvjesnog stanja, bez sumnje na povredu kralježnice).
2.    Fiziološki položaj (prilikom ozlijeda udova).
3.    Povišen/visoki/sjedeći položaj (kod otežanog disanja).
Kardiopulmonalna reanimacija se radi prema određenom planu:
A-    Airway – oslobađanje dišnih putova.
B-    Breathing (disanje) – uspostava disanja.
C-    Circulation (cirkulacija) – uspostava cirkulacija (vanjska masaža srca).
D-    Defibrilacija.
D1- Drugs(lijekovi).
Primjena lijekova u KPRu:
Dvije su osnovne podgrupe lijekova koje se koriste u KPRu:
1.    Antiaritmici (lijekovi za liječenje nepravilnog ritma rada srca) – Atropin, Ksilokain..
2.    Vazokonstriktori (lijekovi za suženje krvnih sudova) – Adrenalin, Noradrenalin..
Adrenalin:
-    Hormon je srži nadbubrežne žlijezde.
-    Daje se kod svih oblika srčanog aresta s ciljem povećanja sistoličkog i dijastoličkog tlaka, odnosno postizanjem što bolje perfuzije koronarnih krvnih žila što je i preduvijet uspješnosti KPRa.
-    Ima vazokonstriktorno djelovanje na periferne krvne žile, čime krv kod reanimacije bude usmjeravana prema krvnim žilama srca i mozga.
-    Pojačava rad srca.
-    Olabavljuje glatke mišiće bronha.
-    Preporučuje se u početku dati 1mg, te se ista doza po potrebi ponavlja svako tri do pet minuta za vrijeme reanimacije.
Atropin:
-    Klasničan je parasimpatolitik – blokira rezultate fiziološkog nadražaja parasimpatikusa (parasimpatikus štedi organizam, smiruje ga i rasterećuje).
-    Daje se kod asistolija i aritmija.
-    Stimulira rad srca, otklanja spazme, inhibitor je serekcije..
Ksilokain:
-    Upotrebljava se čisti 2% Ksilokain.
-    Jak je antiaritmik.
-    Daje se uglavnom intravenozno, vrlo polako.
ŠOK:
Šok je patofiziološko stanje organizma s poremećnim staničnim metabolizmom zbog smanjene tkivne perfuzije. To je zapravo nedostatna i prokrvljenost organa važnih za život.
Od klasničnih simptoma šoka javljaju se:
-    Blijeda, vlažna i hladna koža.
-    Tahikardija.
-    Hiperventilacija.
-    Pad krvnog tlaka.
-    Proširene zjenice, odsutan pogled, poremećaj svijesti.
Anafilaktički šok:
Uzrok: Reakcija preosjetljivosti.
Simptomi: opći znaci alergije, cirkulatorni kolaps, pad krvnog tlaka, edem laringsa, dispnea.
Postupci: 1. Položaj na leđima-osigurati prohodnost dišnih putova. 2. Andrenalin (0,5-1,0ml s.c. ili i.m.) 3.Kisik 4. Infuzija kristaloidnih otopina (Ringer) 5. Antihistaminici 6. Aminofilin 7.Kortikosteroidi.
Ozlijede:
Ozlijede mogu biti izazvane:
1. Mehaničkom silom.
2. Prekomjerno povišenom temperaturom.
3. Prekomjerno sniženom temperaturom.
4. Elektičnom energijom.
5. Radijacijom.
Obzirom na oštećenost kože i sluznice, ozlijede se dijele na:
1. Zatvorene ozlijede.
2. Otvorene ozlijede.
1. Zatvorene ozlijede nastaju djelovanjem direktne i indirektne sile na organizam. Nema pristunog oštećena kože i sluznice, već se zbivanja događaju unutar organizma, ispod kože.
- Ozlijede udarom (Blast ozlijede) – To su udružene gotovo uvijek teške ozlijede, uglavnom unutranjih organa. Nastaju usred djelovanja vala tlaka kod eksplozija i to putem zraka, vode ili krute materije. Blast ozlijedom najčešće su zahvaćeni organi koji sadrže zrak.
- Gnječne ozlijede (Crush ozlijede) – Javljaju se kod osoba koje su bile pod ruševinama, te čiji su ekstremiteti bili duže vrijeme pritisnuti.
2. Otvorene ozlijede – rane, to su ozlijede kod kojih je obvezno pristuno oštećenje kože odnosno sluznice. Usprkos tome što izgled ozljede nije uvijek realni pokazatelj ozbiljnosti stanja, one upravo njim često potenciraju strah i pogoršanje općeg stanja.
Opće je pravilo da se strana tijela koja su uzrokom ozlijede (nož ili neki drugi oštri predmet u prsnom košu ili trbuhu, odnosno drugim mjestima) ne vade iz rane do dolaska u zdravstvenu ustanovu. Specifičan postupak je kod oštrih stranih tijela ubodenih u oko (strano tijelo ne vaditi!) u kojem slučaju će se zatvoriti oba oka laganim zavojem, kako bi se umirilo treptanje očnih kapaka odnosno umanjili bolovi.
Penetralna ozlijeda Toraksa:
U penetralne ozlijede općenito spadaju one otvorene povrede kod kojih je oštećena i zadnja zaštitna barijera tjelesnim šupljinama.
Postupak kod otvorenog pneumotoraksa:
1. Rana se na prsnoj stijenci pokriva sterilnom gazom.
2. Potrebno je privremeno zatvoriti otvoreni pneumotoraks. To se može učiniti pokrivajući prethodno stavljeno sterilnu gazu flasterom.
3. U slučaju izrazitih znakova kompresivnog pneumotoraksa, potrebno je hitno uvesti nešto deblju iglu u drugi do treći međurebreni prostor.
4. Kod prijeloma rebara staviti čvrst zavoj oko toraksa.
5. Po potrebi dišne putove čistiti aspiratorom.
6. Poduzimanje i drugih mjera za prevenciju šoka,
7. Osigurati brzi transport.
Penetralna ozlijeda abdomena:
Kod ozlijeda abdomena, bile one otvorene ili zatvorene, uglavnom se radi o težim stanjima, koja vrlo često ugrožavaju život unesrećenog. Ukoliko je kod otvorenih ozljeda abdomena ozlijeđena i potrbušnica (peritoneum) govori se o penetralnoj povredi. Nerijetko su ozlijede praćenje i jačim krvarenjima, te infekcijom.
Postupak:
1. Preko rane staviti sterilnu gazu (po mogućnosti natopljenu fiziološkom otopinom).
2. Eventualno prolabirane organe (koji vire iz rane) ne vraćati u trbušnu šupljinu.
3. Položaj unesrećenog je lagano povišen – na leđima – s privučenim koljenima.
4. Poduzimanje mjera za sprečavanje šoka.
5. Što hitniji transport u bolnicu.
Kraniocelebralne ozlijede:
Kraniocelebralne ozlijede su ozljede lubanje (cranium) i mozga (cerebrum)
Od simptoma najprisutniji su:
1. Glavobolja, mučnina, povraćanje.
2. Poremećaji disanja i bradikardija.
3. Poremećaj svijesti i neurološki simptomi.
Ozlijede kralježnice:
Do ozlijeda kralježnice dolazi uglavnom uslijed djelovanja tupe sile na kičmeni stup s istovremenom povredom stupa ili bez nje. U prometnim nesrećama, nerjetke su tkz. trajne ozlijede vrata, nastale naglim zabacivanjem glave natrag ili naprijed.
Simptomi:
1. Povrede glave.
2. Neurološki poremećaj.
3. Poremećaj svijesti.
4. Bolovi u predjelu kralježnice.
5. Deformacije kralježnice.
6. Poremećaju disanja.
Prijelomi:
Prijelomi su zatvorene ili otvorene ozlijede kostiju s potpunim ili nepotpunim prekidom njihovog kontinuiteta.
Otvoreni prijelom (komplicirani) – postoji otvorena rana iznad prijeloma s opasnošću unošenja infekcije iz vana.
Zatvoreni prijelom (jednostavni) – ne postoji prekid kontinuiteta kože na mjestu prijeloma.
Ozlijede zglobova:
Uganuće (distorsio):
To je istegnuće i oštećenje zglobnih ligamenata zbog pokušaja razdvajanja zglobnih tijela.
Iščašenje (luxatio):
To je ozlijeda zgloba pri kojoj je jedno zglobno tijelo potpuno ili djelomično napustilo svoje mjesto.
Postupak kod ozlijede zglobova:
1. Stavljanje hladnih obloga.
2. Imobilizacija u zatečenom položaju.
3. Povišen položaj ekstremiteta.
Opekline:
Opekline su otvorene ozlijede kože i dubljih tkiva, izazvane uglavnom djelovanjem viskoh temperatura na tijelo. Rjeđe su izazvane elektičnom energijom, kiselinama i lužinama. Obično se radi o nesrećama na radnom mjestu te u kući.
Kod opeklina nastaju:
-    Lokalne promjene.
-    Opće promjene u organizmu.
1. Lokalne promjene:
Ovise o dubini opekline i zahvaćenoj površini.
Dubina opekline:
Obzirom na dubinu zahvaćenosti kože, mogu se podijeliti u IV stupnja:
I. stupanj (zahvaćen je samo površinski sloj kože – epidermis)
- Koža je crvena, sjajna i napeta. (eritem)
- Pristuna je bol i lagani edem.
ll. stupanj (zahvaćeni su dublji dijelovi kože)
- Javlja se crvenilo, jači edemi i mjehurići (bule) – rezultati su uzrokovane kapilarne propusnosti i izlaska tekućine iz krvnog optoka.
- Prisutna je jaka bol.
III. stupanj (zahvaćena je komplentna koža, a mogu biti i mišići te potkožno tkivo).
- Stvara se nekroza kože (eshara).
- Javljaju se veliki edemi.
- Tipična je bezbolnost koja se može ispitati osjetljivošću na ubod (sterilnom iglom).
IV. stupanj
- Opečeni dijelovi su potpuno pougljenjeni (karbonifikacija).
Postupak kod opeklina:
1. Kontrola disanja.
2. Hlađenje – uranjanje u hladnu vodu ili tuširanje 10 do 15minuta i duže.
3. Ne skidati odjeću zapaljenu uz tijelo.
4. Skinuti sve što obavija opečeno područje – prsten, sat, narukvica..
5. Pokrivanje opeklina sterilnom gazom, odnosno zavojem za opekline.
6. Transportna imobilizacija.
7. Što brža nadoknada volumena krvi:
- i.v. putem kod težih opeklina – Ringer, fiziološka otopina, plazma – koloidi.
- na usta kod lakših opeklina – mlijeko, sokovi..
8. Druge mjere protiv šoka.
9. Hitan transport.
Dispnea (lat. Dyspnoe) – subjektivni osjećaj nedostatka zraka.
Hiperglikemija – povišena razina šećera (glukoze) u krvi, odnosno krvnoj plazmi.
Hipoglikemija – nastupa kada razina šećera (glukoze) u krvi padne ispod 3mmol/l.
Smatram da je to to što se manje više RolePlaya. Ako netko ima bilo kakvo pitanje na području medicine,može me konaktirati pa će pitanje biti postavljeno i odgovreno ovamo. Hvala. :slight_smile:
Napomena,stvari nisu preuzimane s interneta,sve sam napisala iz svojih knjiga i glave. Uzivajte!