Uzvišen neka je Onaj Koji je u jednom času noći preveo
Svoga roba od Časne džamije do Najdalje džamije, čiju smo
okolicu blagoslovili kako bismo mu neka znamenja Naša
pokazali.594 On je, uistinu, Svečujući i Svevideći. /1/ A Mūsāu
smo Knjigu595 dali i uputom je sinovima Isrāīlovim učinili:
“Osim Mene zaštitinika ne tražite, /2/ o potomci onih koje
smo sa Nūhom u lađi prevezli!”596 On je, doista, bio rob
zahvalni. /3/ I Mi smo u Knjizi objavili sinovima Isrāīlovim:
“Vi ćete doista dva puta nered597 na Zemlji učiniti i uveliko se
oholiti.” /4/ Kada dođe vrijeme prvoga, poslat ćemo protiv
vas robove Naše snage žestoke, oni će uzduž i poprijeko
zemlju vašu pregaziti, i obećanje o kazni će se ispuniti.598 /5/
Zatim ćemo vam dati pobjedu protiv njih i povećati vam
imetke i sinove i učinit ćemo vas brojnijim. /6/ Pa, ako dobro
budete činili – sebi ste ga činili, a ako zlo budete činili – protiv
sebe ste ga činili! A kad dođe vrijeme drugog nereda, poslat
ćemo ih da na licima vašim tugu i jad ostave i da u Mesdžid599
uđu, kao što su u njega ušli prvi put, i da do temelja, sve nad čime zavladaju, poruše. /7/ I možda vam se Gospodar vaš
opet smiluje; ali ako se vratite neredu, vratit ćemo se i Mi
kazni.600 A Džehennem smo za nevjernike tamnicom učinili.
/8/ Zaista je ovaj Kur’an uputa ka Putu koji je najispravniji, i
vjernicima koji čine dobra djela donosi radosnu vijest da ih
čeka nagrada velika, /9/ a da smo za one koji u ahiret ne
vjeruju – bolnu patnju pripremili. /10/ Baš kao što moli za ono
što je dobro, čovjek nekada moli i za ono što ne valja. Čovjek
je zaista sklon da ishitren bude.601 /11/ I Mi smo noć i dan kao
dva znamenja učinili: znak noći smo uklonili, a znak dana
smo svijetlim učinili602 kako biste mogli da tražite blagodati
Gospodara svoga i da biste broj godina znali i da biste vrijeme
računali i sve smo potanko objasnili. /12/ I svakom čovjeku
Mi ono što uradi o vrat privezujemo,603 a na Kijametskom
danu pokazat ćemo mu knjigu koju će otvorenu zateći: /13/
“Čitaj knjigu svoju, dosta ti je danas to što ćeš svoj račun
polagati!” /14/ Onaj ko slijedi Uputu pomoći će sam sebi time
što je slijedi, a onaj ko zaluta – sebi će štetu nanijeti time što
luta, i nijedna duša neće nositi grijehe druge. A Mi nijedan
narod nismo kaznili dok poslanika nismo poslali! /15/ Kad
hoćemo da neko naselje uništimo, onima koji su u njemu na
raskoš navikli naredimo pokornost,604 a oni u njemu buntovni
budu i tako se nad njima obistini Riječ kazne, pa ga do temelja
razrušimo. /16/ I koliko smo samo naroda poslije Nūha
uništili! A dovoljno je to što Gospodar tvoj u potpunosti zna i
vidi grijehe robova Svojih. /17/ Onome koji želi ovaj –
kratkotrajni svijet, Mi mu na njemu brzo dajemo – što hoćemo
i kome hoćemo, ali ćemo mu poslije Džehennem pripremiti, u
kome će se prezren i odbačen peći. /18/ A svako ko za ahiretom
teži i zbog njega se trudi, a vjernik je – pa trud takvih će
pohvalan biti. /19/ Svima njima, i jednima i drugima, dajemo
darove Gospodara tvoga; a darovi Gospodara tvoga nisu nikome zabranjeni. /20/ Gledaj kako jednima dajemo prednost
nad drugima; a na ahiretu će razlika u stepenima i prednostima
biti, doista, veća. /21/ Ne uzimaj uz Allaha nekog drugog
boga, pa da prezren i bez podrške budeš! /22/ Gospodar tvoj
zapovijeda da samo Njemu ibadet činite i da roditeljima
dobročinstvo činite. Kad jedno od njih dvoje, ili oboje, kod
tebe starost dožive, ne reci im ni: “Uh!”, i ne odbij ih od sebe,
i obraćaj im se riječima poštovanja punim. /23/ Iz samilosti
prema njima svoje krilo poniznosti spusti i reci: “Gospodaru
moj, smiluj im se, kao što su oni mene, kad sam bio dijete,
podizali!” /24/ Gospodar vaš najbolje zna šta je u dušama
vašim: ako budete poslušni, pa Allah će, doista, oprostiti
onima koji se kaju. /25/ Daj bližnjemu svome pravo njegovo,
i siromahu, i putniku namjerniku, ali nipošto ne rasipaj. /26/
Zaista su rasipnici braća šejtanova, a šejtan je Gospodaru
svome itekako nezahvalan. /27/ A ako moraš da se od njih
okreneš, jer i sam od Gospodara svoga milost tražiš i njoj se
nadaš, onda im bar birane riječi obećanja uputi.605 /28/ Ne drži
ruku svoju stisnutu kao da je za vrat privezana, a nemoj je ni
posve pružati, pa da ukoren budeš i kloneš – bez ičega ostaneš.
/29/ Gospodar tvoj, zaista, pruža obilnu opskrbu onome kome
hoće, a i uskraćuje je. On, uistinu, u potpunosti zna i vidi
robove Svoje. /30/ Ne ubijajte djecu svoju iz straha od
neimaštine, i njih i vas Mi hranimo, a ubijati njih doista je
veliki grijeh! /31/ I ne približavajte se bludu! Doista je to
razvrat, i to je ružan put! /32/ I ne ubijajte nikoga koga je
Allah zabranio, osim kada je to zakonom opravdano! A ako je
neko, ni kriv ni dužan, ubijen, onda njegovom nasljedniku ili
staratelju dajemo vlast, ali neka ni on ne prekoračuje granicu
u ubijanju.606 On će, doista, biti pomognut. /33/ I ne
približavajte se imetku siročeta, osim ako želite da ga
unaprijedite, sve dok ne postane punoljetno. I ispunjavajte ono na šta ste se obavezali, jer će se za ugovore zaista
odgovarati! /34/ Napunite mjeru kada mjerite i vagajte vagom
ispravnom! To je bolje i posljedice su ljepše. /35/ Ne govori
ono što ne znaš! I sluh, i vid, i razum – za sve to će se, zaista,
odgovarati. /36/ Ne hodi po zemlji nadmeno! Zemlju sigurno
ne možeš probiti ni brda visinom dostići. /37/ Sve ogavnosti
što su u tome, tvome su Gospodaru mrske. /38/ To je mudrost
koju ti Gospodar tvoj objavljuje. I ne pridodaji Allahu drugog
boga da ne bi u Džehennem bio bačen, prekoren i odbačen.607
/39/ Zar je vaš Gospodar vas sinovima obdario, a Sebi, kao
kćeri, meleke uzeo?! Vi, zaista, izgovarate krupne riječi. /40/
U Kur’anu smo mnoštvo opomena naveli da bi oni pouku
izvukli, ali njima on samo odbojnost povećava. /41/ Reci: “Da
pored Njega postoje drugi bogovi, kao što oni govore, oni bi
onda potražili put do Vlasnika Arša.” /42/ Slavljen je On i
visinom velikom uzvišen naspram onoga što oni govore! /43/
Njega veličaju sedmera nebesa, i Zemlja, i oni na njima; i ne
postoji ništa što Ga ne veliča, hvaleći Ga; ali vi ne razumijete
veličanje njihovo. On je, doista, Onaj Koji ne žuri s kaznom i
Onaj Koji oprašta grijehe. /44/ A kada učiš Kur’an, između
tebe i onih koji u ahiret ne vjeruju Mi zastor nevidljivi koji
razdvaja stavimo,608 /45/ a na srca njihova pokrivače da ga ne
bi razumjeli, i gluhim ih učinimo. I kada ti u Kur’anu
spomeneš Gospodara svoga da Jedini je, oni iz odbojnosti
okrenu leđa. /46/ Mi dobro znamo šta oni žele da čuju kada
dolaze da te prisluškuju, i o čemu se sašaptavaju kad zulumćari
govore: “Vi slijedite samo opčinjena čovjeka!” /47/ Pogledaj
kako oni tebe opisuju, pa onda lutaju i ne mogu da nađu Pravi
put. /48/ Oni govore: “Zar kad se u kosti i prašinu pretvorimo,
zar ćemo novim stvaranjem, doista, oživljeni biti?!” /49/ Reci:
“Budite, ako možete, kamenje ili gvožđe /50/ ili bilo kakvo
stvorenje za koje mislite da ne može biti oživljeno!” “A ko će
nas u život vratiti?”, upitat će oni. Ti reci: “Onaj Koji vas je i
prvi put stvorio”, a oni će prema tebi odmahnuti glavama svojim i upitati: “Kada to?” Ti reci: “Možda ubrzo!” /51/ Bit
će Onog dana kad vas On pozove, i vi ćete se, s hvalom
Njemu, odazvati, i pomisliti da ste samo malo vremena ostali.
/52/ Reci robovima Mojim da govore samo lijepe riječi, ili će
šejtan posijati neprijateljstvo među njima; šejtan je, doista,
čovjekov otvoreni neprijatelj. /53/ Gospodar vaš najbolje vas
poznaje: ako hoće, On će vam se smilovati ili će vas, ako
hoće, na muke staviti. A nismo te poslali sa zaduženjem da
im Uputu daš. /54/ Gospodar tvoj najbolje zna one na
nebesima i one na Zemlji; Mi smo jedne vjerovjesnike nad
drugima odlikovali, a Dāvūdu smo Zebūr dali. /55/ Reci:
“Molite se onima koje, pored Njega, smatrate bogovima, pa,
oni od vas neće moći nevolju otkloniti niti je preusmjeriti.”
/56/ Oni kojima se oni mole i sami traže načina kako će se što
više Gospodaru svome približiti, i nadaju se milosti Njegovoj
i plaše se kazne Njegove. A kazne Gospodara tvoga treba se
čuvati. /57/ I ne postoji nijedno naselje609 koje Mi prije
Kijametskog dana nećemo uništiti ili ga teškoj muci izložiti;
to je u Knjizi zapisano. /58/ A da ti pošaljemo velike znakove
spriječilo Nas je samo to što su ih prijašnji narodi lažnim
smatrali; Semūdu smo kao očiti znak kamilu dali, pa su u vezi
s njom zulum učinili. A velike znakove šaljemo samo za
zastrašivanje.610 /59/ I kada smo ti rekli: “Sve ljude Gospodar
tvoj, zaista, obuhvaća!611 A prizor koji smo ti pokazali i drvo
prokleto, u Kur’anu spomenuto, iskušenje su za ljude.612 Mi ih
zastrašujemo, ali to samo njihovu osionost pojačava.” /60/ I
kada rekosmo melecima: “Učinite sedždu Ademu!” – oni svi,
osim Iblīsa, sedždu učiniše. “Zar da učinim sedždu onome koga
si Ti od gline stvorio?”, reče. /61/ “Reci mi”, reče onda, “evo ovoga koga si iznad mene uzdigao: ako me ostaviš do
Kijametskog dana sigurno ću, osim malobrojnih, nad
potomstvom njegovim zagospodariti.” /62/ “Odlazi!”, reče
On. “A svakom od njih ko te bude slijedio – Džehennem će
svima vama biti obilna kazna. /63/ I zavodi glasom svojim
koga možeš i potjeraj na njih svoju konjicu i svoju pješadiju,
i budi im ortak u imecima, i u djeci, i daji im obećanja – a
samo je obmana to što im šejtan obećava, /64/ ali, ti, doista,
nećeš imati nikakve vlasti nad robovima Mojim!” A Gospodar
tvoj je dovoljan kao zaštitnik! /65/ Gospodar vaš je Taj Koji
radi vas pokreće lađe po moru da biste tragali za Njegovim
obiljem. On je, zbilja, prema vama milostiv. /66/ Kad vas na
moru nevolja zadesi, tada nestanu oni koje inače prizivate,
postoji samo On.613 A kad vas On na kopno spasi, vi se
okrećete, a čovjek je itekakav nezahvalnik! /67/ Zar ste sigurni
da vas On neće u zemlju utjerati ili da na vas pješčanu oluju
neće poslati, pa da onda sebi nikakva zaštitnika nećete naći?!
/68/ Ili ste možda sigurni da vas On ponovo neće na more
izvesti, i buru na vas poslati i potopiti vas zbog neposlušnosti
vaše?! Tada ne biste nikoga našli ko bi Nas zbog vas na
odgovornost pozvao. /69/ Mi smo sinovima Ademovim počast
ukazali: dali smo im da kopnom i morem putuju, i opskrbili ih
ukusnim jelima, i nad mnogima koje smo stvorili posebnu im
prednost dali. /70/ A na Dan kad pozovemo sve ljude s
predvodnikom njihovim,614 oni kojima knjiga njihova u desnu
ruku data bude, čitat će knjige svoje i neće im, ni koliko
končić na hurminoj košpici, zulum učinjen biti. /71/ Onaj ko
je na ovom svijetu bio slijep, bit će slijep i na ahiretu, i još
dalje će zalutati. /72/ I zamalo da te oni odvrate od onoga što ti Mi objavljujemo, da bi protiv Nas nešto drugo iznio, i tada
bi te oni kao prijatelja prihvatili.615 /73/ A da te nismo učinili
čvrstim, gotovo da bi im se malo priklonio, /74/ i tada bismo
ti, doista, dali da iskusiš dvostruku patnju u životu i dvostruku
patnju poslije smrti; tada ne bi nikoga našao ko bi ti protiv
Nas pomogao. /75/ Pa iako su te umalo iz zemlje pokrenuli da
bi te iz nje istjerali, ipak ni oni tada u njoj ne bi dugo, poslije
tebe, ostali.616 /76/ To pravilo je važilo za sve one kojima smo
prije tebe poslanike poslali; nećeš vidjeti da je naše pravilo
promijenjeno. /77/ Obavljaj namaz kad Sunce s polovine neba
krene, pa do noćne tmine, i Kur’an u namazu u zoru uči, jer
učenju Kur’ana u namazu u zoru mnogi prisustvuju. /78/ I
bdij dio noći u namazu – tebi dodatnom; na ahiretu će te tvoj
Gospodar na hvaljeni položaj postaviti. /79/ I reci: “Gospodaru
moj, uvedi me uvodom Istine i izvedi me ishodom Istine!617
I daruj mi od Sebe moć koja će mi pomoći!” /80/ I reci:
“Došla je istina, a nestalo je laži; laž, zaista, nestaje!” /81/ Mi
objavljujemo u Kur’anu ono što je lijek i milost vjernicima, a
zulumćarima on samo povećava propast. /82/ Kad čovjeku
kakvu blagodat darujemo, on se okreće i oholo udaljava, a
kad ga zadesi zlo, onda očajava. /83/ Reci: “Svako na svoj
način618 postupa, a Gospodar vaš najbolje zna ko je na Pravom
putu.” /84/ Pitaju te o duhu.619 Reci: “Duh je nešto što samo Gospodar moj zna, a vama je dato samo malo znanja.” /85/ A
da hoćemo, Mi bismo učinili da iščezne ono što smo ti objavili,
i ti, poslije, ne bi nikoga našao ko bi ti protiv Nas pomogao,
/86/ ali, Gospodar tvoj je tebi milostiv i Njegova dobrota
prema tebi zaista je velika. /87/ Reci: “Kad bi se svi ljudi i
džini udružili da sačine jedan ovakav Kur’an, oni, kao što je
on, ne bi sačinili, pa makar jedni drugima pomagali.” /88/ Mi
u ovom Kur’anu objašnjavamo ljudima svakojake primjere,
ali većina ljudi samo poricanje prihvata. /89/ I govore:620
“Nećemo ti vjerovati sve dok nam iz zemlje izvor-vodu ne
izvedeš; /90/ ili dok ne budeš imao vrt od palmi i loze, pa da
kroz njeg svukuda rijeke provedeš; /91/ ili dok na nas nebo u
parčadima ne oboriš, kao što tvrdiš; ili dok Allaha i meleke
nama sučelice ne dovedeš; /92/ ili dok ne budeš imao kuću od
zlata, ili dok se na nebo ne uspenješ; a nećemo vjerovati ni da
si se uspeo sve dok nam ne doneseš Knjigu da je čitamo.”
Reci: “Uzvišen neka je Gospodar moj!, zar ja nisam samo
čovjek, poslanik?!” /93/ A ljude je, kad im je dolazila objava,
odvraćalo od vjerovanja samo to što su govorili: “Zar je Allah
kao poslanika čovjeka poslao?!” /94/ Reci: “Kad bi na Zemlji
meleki smireno hodili, Mi bismo im s neba meleka za
poslanika poslali.” /95/ Reci: “Allah je dovoljan da svjedoči
za ovo između mene i vas, a zaista On dobro zna i vidi robove
Svoje.” /96/ Onaj koga Allah uputi – on je upućen, a onoga
koga na stranputicu odvede, tome, mimo Njega, nećeš naći
zaštitnika. Mi ćemo ih, na Kijametskom danu, sakupiti, licem
zemlji okrenute, slijepe, nijeme i gluhe; boravište njihovo bit
će Džehennem; kad god mu plamen jenja, pojačat ćemo im
oganj. /97/ To će im biti kazna zato što u znakove i ajete Naše
nisu vjerovali i što su govorili: “Zar kad postanemo kosti i
prah, zar ćemo kao nova stvorenja doista biti oživljeni?!” /98/
Zar oni ne znaju da je Allah, Stvoritelj nebesa i Zemlje, kadar
da stvori slične njima i da im je već odredio čas oživljenja, u
koji nema sumnje? Ali zulumćari samo poriču. /99/ Reci: “Da
vi posjedujete riznice milosti Gospodara moga, i tada biste škrtarili iz straha da ne potrošite; čovjek je baš tvrdica.”621
/100/ Mi smo Mūsāu devet očevidnih znamenja dali, pa upitaj
sinove Isrāīlove kad je precima njihovim došao i kada mu je
faraon rekao: “Ja mislim, o Mūsā, da si ti doista opčinjen”,
/101/ a Mūsā odgovori: “Ti znaš da ovo nije dao niko drugi
nego Gospodar nebesa i Zemlje, kao očigledna znamenja, i ja
mislim da ćeš ti, o faraone, sigurno nastradati.” /102/ Faraon
odluči da ih iz zemlje622 istjera, pa mi potopismo i njega i sve
one koji su bili s njim, /103/ i poslije toga rekosmo sinovima
Isrāīlovim: “Naselite se u zemlji,623 pa kad vrijeme ahireta
nastupi, sve ćemo vas zajedno dovesti.” /104/ Mi Kur’an s
Istinom spuštamo i s Istinom on silazi. A tebe smo poslali
samo kao donositelja radosnih vijesti i upozoritelja. /1056/ I
kao Kur’an, sve dio po dio ga objavljujemo da bi ga ti ljudima
malo-pomalo kazivao, i prema potrebi ga objavljujemo. /106/
Reci: “Vjerovali u njega ili ne vjerovali, oni kojima je još
prije objavljivanja njegova dato znanje padaju licem na tlo,
čineći sedždu, kad im se on čita.” /107/ I govore: “Uzvišen
neka je Gospodar naš, obećanje Gospodara našeg se ispunilo!”,
/108/ i padaju licem na tle plačući, i on im uvećava
strahopoštovanje. /109/ Reci: “Zovite Ga: ‘Allahu’, ili zovite:
‘Svemilosni’, a kako Ga god budete zvali, Njegova su imena
najljepša. Ne izgovaraj na sav glas Kur’an kad molitvu
obavljaš, a i ne prigušuj ga; traži sredinu između toga” /110/ I
reci: “Sva hvala Allahu Koji Sebi nije uzeo djeteta i Koji u
vlasti nema ortaka, i Kome ne treba zaštitnik zbog nemoći” – i
istinski Ga veličaj! /111/