1. Poštovanje osnovnog slobodnog demokratskog poretka zahtijeva da podnosilac zahtjeva za naturalizaciju bezuvjetno prihvati ovlasti demokratski legitimisanog zakonodavstva da donosi zakone, čak i ako je državni zakon u suprotnosti s (navodnim ili stvarnim) vjerskim zapovijedima.



2. Čisto usmena posvećenost podnosioca zahtjeva za naturalizaciju slobodnom demokratskom osnovnom poretku nije dovoljna za ispunjavanje zahtjeva za naturalizacijom iz § 10 stav 1 tačka 1 br. 1 StAG. Predanost slobodnom demokratskom osnovnom poretku mora se odnositi i na sadržaj.



3. Obaveza koju je podnosilac zahtjeva za naturalizaciju preuzeo prema slobodnom demokratskom osnovnom poretku ne udovoljava zahtjevima § 10 stav 1 stav 1 br. 1 StAG ako je riječ samo o usluzi usana koju ne snosi odgovarajući unutarnji stav podnositelja zahtjeva za naturalizaciju.



4. Neadekvatna usmena usluga daje se, na primjer, ako podnosilac zahtjeva za naturalizaciju izbjegava jasne odgovore na pitanja suda koja omogućavaju donošenje zaključaka o njegovom razumijevanju islama i njegovom odnosu prema osnovnom slobodnom demokratskom poretku.



5. Ako postoje opravdane sumnje da je podnositelj zahtjeva za naturalizaciju predan slobodnom demokratskom osnovnom poretku Savezne Republike Njemačke, diskrecija koju treba primijeniti prema § 8 stav 1 StAG negativno se svodi na nulu.



6. Klasifikacija u njemačkim životnim uvjetima u smislu § 9 stav 1 br. 2 StAG zahtijeva, između ostalog, da se podnosilac zahtjeva za naturalizaciju zalaže za slobodni demokratski osnovni poredak.


Tenor

Optužbe se odbacuju.

Tužilac snosi troškove.

Žalba je prihvaćena.

Prekršaj


1
Tužitelj traži naturalizaciju u njemačkom državnom udruženju.
2
Tužitelj, rođen ... 1983. godine, je libanski državljanin. U Njemačku je ušao 17. septembra 2002. 02. januara 2003. godine dobio je dozvolu za privremeni boravak do 17. septembra 2003. godine u svrhu studiranja, koja je ponovo produžena. Dana 10. februara 2006. godine tužiocu je odobrena boravišna dozvola koja važi do 9. decembra 2006. godine, u skladu sa članom 16. Zakona o prebivalištu, koja je naknadno produžena nekoliko puta. Dana 16. avgusta 2012. godine, tužilac je dobio boravišnu dozvolu koja je važila do 13. marta 2014. godine u skladu sa članom 18 (4) rečenice 1 Zakona o prebivalištu. Od 17. aprila 2014. godine tužitelj posjeduje dozvolu za naseljavanje na osnovu člana 18b Zakona o prebivalištu. Od marta 2012. godine tužilac je u početku bio zaposlen kao pomoćnik lekara za radiologiju u okružnoj bolnici L, od decembra 2013. godine kao pomoćnik lekara na Radiološkom institutu Univerziteta J,
3
Dana 11. oktobra 2012. godine, tužitelj se prijavio za naturalizaciju u njemačkom državnom udruženju. Istog dana tužilac je dao izjavu o predanosti i odanosti okružnom uredu L.
4
U pismu od 21. marta 2013. godine, ministarstvo za integraciju Baden-Württemberga objavilo je da postoje sumnje da li je ozbiljnost predanosti tužitelja slobodnom demokratskom poretku. Tužitelj je bio poznat od februara 2009. do marta 2012. godine kao redovni posjetitelj molitve petkom Islamske zajednice Würzburg eV (IGW). Ova islamska zajednica ima veze s IGD-om povremenim nastupima funkcionera Islamske zajednice u Njemačkoj eV (IGD), Ahmeda Lel-Khalife, kao i imama Vijeća imama i učenjaka Njemačke eV (RIG). RIG je osnovan na inicijativu IGD-a. Smatra se da je IGD sjedište sunitskog ekstremističkog Muslimanskog bratstva (MB) u Njemačkoj. Sistem vladavine koji traži MB pokazuje jasne karakteristike diktatorskog ili totalitarni sistem vladavine koji ne garantuje samoodređenje naroda niti principe slobode i jednakosti ljudi. Osnovna ideologija MB usmjerena je na uspostavljanje islamističkih božanskih država. IGD pokušava ostvariti svoju ideologiju političkim angažmanom u Njemačkoj. Njihov cilj nije integracija, već promjena društva prema vlastitoj ideologiji.
5
U ispitivanju Okružnog ureda L 31. jula 2013. godine, tužitelj je, između ostalog, izjavio da je bio član IGW od 2008. ili 2009. godine. Takođe je prošao kroz nekoliko stvari. Do sada nije otkazao članstvo. Za vrijeme dok je živio u Würzburgu, posjetio je i IGW džamiju. Konkretno, bio je na molitvama petkom i prisustvovao festivalu zbog prekida posta.
6
U daljnjem ispitivanju Okružnog ureda L 7. maja 2015. godine, tužitelj je, između ostalog, izjavio da trenutno ne posjećuje molitve petkom u W ili bilo gdje drugdje. Od februara 2009. član je IGW. 2013. godine otkazao je članstvo. Do 2012. godine povremeno je prisustvovao molitvama petkom, a do 2012. godine takođe je svake godine učestvovao u prekidu posta. Tokom studija na W prisustvovao je molitvama petkom.
7
Dekretom od 28. oktobra 2015. godine, Ministarstvo za integraciju odobrilo je naturalizaciju i izjavilo da je tužilac u raspravama sa okružnim uredom L. uspio otkloniti sumnje u ozbiljnost svoje privrženosti slobodnom demokratskom osnovnom poretku.
8
U pismu od 11. decembra 2015. godine, okružni ured L obavestio je Ministarstvo za integraciju da je tužilac 9. decembra 2015. godine pozvao da preda uverenje o naturalizaciji. Kada se zaposlenik pokušao rukovati s njim, odbio je s obrazloženjem da je obećao supruzi da se neće rukovati ni sa jednom drugom ženom. Njegova supruga ovo ne želi. Njegova supruga nedavno mu je dala obećanje da se neće rukovati sa ženama.
9
U pismu od 10. decembra 2015. godine, supruga tužioca objavila je da joj je do sada suprug vratio stisak ruke zaposlenom u okružnom uredu bez izuzetka. Ali i sama je vrlo ljubomorna žena i ne voli kad njen suprug dodiruje druge žene. Stoga ga je hitno zamolila da to ne radi. Zaposlenik okružnog ureda pogrešno je protumačio cijelu situaciju. Pretpostavila je da njen suprug ne razumije jednakost. Međutim, njegovi postupci nemaju nikakve veze s diskriminacijom. Muž joj je jednostavno odbio da se rukuje iz poštovanja i ljubavi prema njoj. Kao liječnik, njen suprug prirodno ima fizički kontakt sa pacijentima; To je tolerirala jer je to bilo medicinski neophodno. Da je njen muž nepoštena osoba
10
U pismu od 28. januara 2016. godine, Ministarstvo za integraciju Baden-Württemberga opozvalo je saglasnost datu u pismu od 28. oktobra 2015. godine i dalje izjavilo da tužitelj ne ispunjava uslove iz Odjeljka 10 (1) rečenice 1 br. 1 StAG. Argumenti tužioca i njegove supruge nisu vjerodostojni. Odbijanje rukovanja sa ženom sugerira da se ne podržavaju osnovne vrijednosti ustava. Priznanje koje je dao tužilac treba smatrati uslugom na usnama.
11
Odlukom od 21.09.2016., Okružni ured L odbio je zahtjev za naturalizaciju (odjeljak 1), povukao obavijest o naknadama od 24. novembra 2015. godine (odjeljak 2) i odredio naknadu od 191,00 eura za odbijanje naturalizacije ( Odeljak 3). Navedeni razlog bio je taj što tužitelj nije ispunio uslov iz člana 10 (1) rečenice 1, st. 1 STAG. Postojale su stvarne okolnosti koje su opravdavale sumnje u njegovu privrženost slobodnom demokratskom osnovnom poretku. Odbijanje tužitelja da se rukuje sa ženom sugerira da osnovne vrijednosti njemačkog ustava - ljudsko dostojanstvo i jednakost muškaraca i žena - nisu podržane.
12
Tužilac je protiv toga uložio prigovor u molbi od 24. oktobra 2016. godine, koja, međutim, nije obrazložena.
13
Obaviješću o prigovoru od 24. januara 2018. godine, Regionalno vijeće S odbilo je prigovor i pozvalo se na sadržaj početne obavijesti.
14
Dana 28. februara 2018. godine, tužitelj je podigao tužbu i tvrdio da odbijanjem rukovanja prilikom pozdravljanja žene ne želi nikoga uvrijediti ili nepoštovati. Doktor je u javnoj bolnici i svakodnevno mora izaći na kraj sa pacijentima svih vrsta. Sa svima bi se postupalo jednako.
15
Tužilac traži
16
Tačka 1 odluke Okružnog ureda L od 21.09.2016. I obavještenje prigovora Regionalnog vijeća S od 24.01.2018. Da se opozove i obaveže optuženi da ga naturalizira u njemačkom državnom udruženju.
17
Tuženi traži
18
odbiti žalbu.
19
Poziva se na sadržaj osporenih odluka.
20
Kao odgovor na pitanja suda, tužilac je na ročištu izjavio da je u braku od 12. decembra 2012. godine. Njegova supruga je njemačka državljanka. Nema dece. Trenutno zarađuje oko 4.800 EUR neto. Nije osuđivan za krivična djela i nema tekućih krivičnih postupaka. Želi postati njemački državljanin jer već 16 godina živi u Njemačkoj i ovdje se osjeća kao kod kuće. Kao stranac, doživio je diskriminaciju u Njemačkoj. U Njemačkoj također želi utjecati na političke odluke.
21
Na pitanje o vrijednostima koje tužilac povezuje s Njemačkom, tvrdio je da u Njemačkoj postoji jednakost pred zakonom, da ovdje postoje sloboda i poštovanje.
22
Na pitanje o saznanjima o izjavi o obavezi potpisanoj 11. oktobra 2012. godine, tužitelj je izjavio da se nemački ustav nazvao osnovnim zakonom. Pod pojmom demokratija razumije da je odluka većine presudna. Pod pojmom vladavina zakona on razumije nasilje države, koja osigurava očuvanje pravnog sistema; sve ima svoju osnovu u pravnom sistemu. Na pitanje ko je vršio državnu vlast u Njemačkoj, tužitelj je odgovorio da postoji sudska vlast, izvršna i zakonodavna vlast. Zakoni su odgovorni za zakonodavstvo. Zadatak je parlamentarne opozicije da izrazi kritiku i osigura da sve strane budu osvijetljene. Izraz "vezivanje izvršne vlasti za zakon i pravdu" znači da se odluke moraju zasnivati ​​na zakonu. Na pitanje o izbornim principima, tužilac je rekao da svi glasovi vrijede jednako i da je glasanje tajno. Na pitanje o osnovnim pravima sadržanim u ustavu, tužitelj je spomenuo slobodu, jednakost, pravo na samoodređenje, vjersku praksu i pravo na demonstracije.
23
Na pitanje suda da li je trenutno u posjetu džamiji u Njemačkoj, tužilac je izjavio da je posjetio džamiju u N, ali da nije znao ime džamije.
24
Na pitanje suda kako vidi ulogu žene u islamskom društvu, tužitelj je rekao da je njegova majka bila direktor škole u Libanu i da su sve njegove tri sestre studirale u Libanu. Svako ima svoju ulogu u društvu.
25
Na pitanje šta tužilac razumije pod pojmom šerijat, rekao je da to uključuje zakone u islamskim državama. Svaka zemlja ima svoj pravni sistem. Šerijatski zakon ne bi trebao biti uveden u Njemačkoj, jer većina nije muslimanska. Ljudi moraju odlučiti hoće li šerijat biti uveden u Njemačkoj.
26
Na zahtjev suda da je fokus šerijata brak i porodično pravo i prema sadržaju sura 4.34 ("Muškarci su iznad žena. A pravedne žene su ponizne i poslušne") i 2.228 (" Muškarci su korak više od žena “) tužitelj je izjavio da su muškarci i žene jednaki pred Bogom.
27
Na pitanje suda kako se tužitelj osjeća prema kur'anskim ajetima o pravu svjedočenja (sura 2.282: "Svjedočenje muškarca mogu odvagati samo dvije žene"), složio se da generalno ženski glas vrijedi jednako biti.
28
Na pitanje suda kako se tužitelj osjeća prema stihu iz Kur'ana o premlaćivanju supruge (Sura 4,34: "A ako se bojite da će se žene pobuniti, opomnite ih, izbjegavajte ih u bračnom krevetu i tucite ih"), rekao je , nikad ne bi udario žene.
29
Na pitanje suda kako se tužitelj odnosi prema islamskom zakonu o braku, prema kojem djeca razvedenih brakova uvijek pripadaju muškarcu, odgovorio je da svako dijete mora imati priliku da ima kontakt sa svakim roditeljem.
30
Kao odgovor na činjenicu da je muslimansko pravo nasljedstva ženama odobrilo samo polovinu onoga što je dobio muški član porodice, tužilac je odgovorio da je ono što su žene dobile samo za njih. Ono što čovjek prima nije samo za njega. Kad je sestra u potrebi, brat se mora brinuti o njoj.
31
Na pitanje kako se tužitelj osjeća prema odredbama šerijatskog zakona o krivičnom pravu u slučaju preljube i vanbračnog seksa, prema kojem Sura 24,2-3 predviđa 100 udaraca bičem, izjavio je da je Bog bio milostiv. Par bi o tome morao razgovarati zajedno.
32
Kao odgovor na odredbe šerijatskog zakona u slučaju teške krađe, prema kojima sura 5, 33 i 38 su prvi put amputirali desnu ruku, a u slučaju recidiva i lijevu nogu, tužitelj je odgovorio da živi u zemlji u kojoj se to ne odnosi.
33
Kada je sud tvrdio da islamsko razumijevanje zakona (npr. U Iranu) predviđa smrtnu kaznu ako bi se musliman odstupio od islama, tužitelj je odgovorio da bi svatko trebao živjeti vlastito uvjerenje da nema prisile da se vjeruje.
34
Kad je sud pitao šta misli pod pojmom „džihad“, tužitelj je odgovorio da to razumije kao napor.
35
Na optužbu suda da islamske studije džihad nazivaju svetim ratom i protiv optužbe za suru 9.5 ("Ubijte pogane gdje god ih nađete, uhvatite ih, okružite ih, svugdje ih čekajte") i sure 2.181 ("Ubijte nevjernike gdje god ih naiđete") tužitelj je izjavio da se ove izjave odnose na određeni kontekst. Istorija pokazuje da postoji suživot između kršćana i muslimana, na primjer u Andaluziji taj suživot djeluje.
36
Na pitanje suda kako je tužitelj o izjavi ajatolaha Homeinija u svojoj knjizi "Principes politiques, philosophiques, sociaux et religieux", prema kojoj su "mokraća, izmet, sjeme, krv, psi, svinje, jedan nemusliman i jedan nemusliman nečisti" Tužilac je izjavio da je to apsurdno.
37
Na pitanje suda kako se osjeća prema činjenici da se, prema islamskoj tradiciji, Mohammed oženio svojom trećom suprugom, imenom Aisha, kada je ona imala šest godina i da se oženio s njom kada je imala devet godina, tužitelj je izjavio da u nekim državama postoje zrelije djevojke od, na primjer, djevojčica u Norveškoj.
38
Na pitanje suda kako stoji na praksi u određenim islamskim državama (npr. Sudan, Turska, Libija, Iran, Irak, Afganistan, Indonezija, Malezija), prema kojoj kršćani ne smiju graditi crkve i ne prakticiraju svoju kršćansku vjeru javno, Tužilac tvrdi da svi moraju biti sposobni živjeti svoja vjerska uvjerenja. Kršćani bi trebali imati bogomolje u Libanonu.
39
Na pitanje suda kako se tužitelj osjeća prema incidentu u decembru 2017. godine, prema kojem je nekoliko hiljada muslimana demonstriralo u Berlinu sa sloganom "Hamas, Hamas, Jevreji u gas", tužitelj je izjavio da to nije u redu.
40
Kao odgovor na dodatno pitanje suda da li bi muslimanska djeca trebala pohađati časove seksualnog odgoja u školi i na časove plivanja, tužitelj je odgovorio da bi, ukoliko je to obavezno, trebala pohađati nastavu.
41
Na pitanje suda treba li, prema njegovom mišljenju, karikature Mohammeda prikazivati ​​u Njemačkoj, tužitelj je odgovorio da treba izbjegavati vrijeđanje druge religije. To remeti suživot. Prikazivanje Mohammedovih karikatura nije primjereno dobrom zajedništvu.
42
Kao odgovor na pitanja suda o članstvu u Islamskoj zajednici Würzburg, tužitelj je izjavio da je član postao putem upisa na listu koja je bila izložena u džamiji. Dodao se na listu jer su predstojali izbori za odbor Islamske zajednice. Nije platio članarinu i nije tražen. Zbog navoda u procesu naturalizacije za Islamsku zajednicu, usmeno je prekinuo članstvo kad se jednog dana vratio u Würzburg. Kao član Islamske zajednice Würzburg, obavljao je funkciju molitve svake 2 do 3 sedmice u periodu od oko godinu dana.
43
Kada je sud pitao za rukovanje sa ženama, tužilac je tvrdio da je njegova supruga povrijeđena činjenicom da nije odbio da se rukuje sa ženama. Držala mu se vjerske zapovijedi ("i ne hrani razvrat"), prema kojoj se ne bi trebao rukovati sa suprotnim spolom. Zbog toga je odlučio da se ni sa kim ne rukuje. To razumije u klinici.
44
Kao odgovor na pitanja svog pravnog zastupnika, tužilac je izjavio da se pridržavao svih zakona u Njemačkoj. Slaže se sa pravnim sistemom u Njemačkoj. Neće prihvatiti da se brak sa maloljetnom djecom zaključi i konzumira. Za odrasle je potrebna dobrovoljnost. Nijedna osoba ne smije biti diskriminirana zbog svog spola. Nikad nije pravio razliku između pacijenata i žena. Ne namjerava se baviti džihadističkim aktivnostima. Njegov odnos prema islamu nije se promijenio od studija. Sloboda je apsolutno dobro. Na kraju imate slobodu drugog. Zbog toga je takođe slobodan da se ne rukuje sa bilo kojom drugom osobom.
45
Kao odgovor na pitanja predstavnika optuženog, tužilac je tvrdio da je nakon rukovanja sa ženama došlo do svađe sa njegovom suprugom. Njegova mu je supruga dala vjerski razlog; Sada dijeli ovaj vjerski razlog.
46
Za daljnje detalje upućuje se na sudski spis i službeni spis koji se odnosi na to pitanje.
Razlozi za odluku


47
Pismeni podnesci od 9. januara 2019. i 10. januara 2019. godine i priloženi dokumenti ne pružaju nijedan razlog za ponovno otvaranje ročišta (član 104 (3), rečenica 2 VwGO).
48
ovlašćena pravna radnja nije obrazložena. Pobijane odluke su legalne i ne krše tužiteljeva prava. Tužitelj nema pravo na naturalizaciju u njemačkom državnom udruženju.
49
Tvrđeni zahtjev za naturalizacijom u njemačkom državnom udruženju procjenjuje se prema činjeničnom i pravnom stanju u vrijeme usmene rasprave (vidi BVerwG, odluka od 19. avgusta 1996. - 1 B 82/95 - InfAuslR 1996, 399 i presuda od 20. oktobra 2005. - 5 C 8/05 - BVerwGE 124, 268).
50
Tužilac ne ispunjava sve uslove podobnosti iz § 10 StAG; nedostaje uslov podobnosti iz člana 10 stav 1 tačka 1 br. 1 StAG.
51
Prema odjeljku 10, paragraf 1, klauzula 1, br. 1 StAG, zahtjev za naturalizacijom zahtijeva da se podnosilac zahtjeva za naturalizaciju zalaže za slobodni demokratski osnovni poredak Osnovnog zakona za Saveznu Republiku Njemačku i izjavljuje da nije nastavio, podržao ili nastavio ili podržavao bilo kakav napor protiv slobodni demokratski osnovni poredak, postojanje ili sigurnost Federacije ili Zemlje usmjereni su ili imaju za cilj nezakonito ometanje uprave ustavnih organa Federacije ili Zemlje ili njihovih članova, ili vanjskih poslova Savezne Republike upotrebom sile ili pripremnim radnjama usmjerenim na to Ugrožava Njemačku ili to čini vjerovatnimda se okrenuo od prethodne potrage ili podrške takvim poduhvatima.
52
Slobodni demokratski osnovni poredak u smislu § 10 stav 1 tačka 1 br. 1 StAG karakterizira, između ostalog, vjerska ideološka neutralnost države, koja poštuje i štiti vjersku slobodu svojih građana, ali se odriče vjerske legitimnosti. Religiozno i ​​ideološki neutralna država zakonskim okvirom stvara okvir u kojem se odvija društveni život, kao i pojedinačne vjerske aktivnosti. Ova regulatorna funkcija slobodnog demokratskog poretka može postati učinkovita samo ako se primat državnog zakona nad vjerskim zapovijedima bezrezervno potvrdi čak i u slučaju sukoba. Potrebno je poštivanje osnovnog demokratskog poretka da podnosilac zahtjeva za naturalizaciju bezuvjetno prihvaća ovlasti demokratski legitimiranog zakonodavstva da donosi zakone, čak i ako je državni zakon u suprotnosti s (navodnim ili stvarnim) vjerskim zapovijedima. To zahtijeva više od puke „pravne poslušnosti“ s posebnom pažnjom na krivični zakon. Poštovanje osnovnog slobodnog demokratskog poretka odnosi se i na one propise koje je država stvorila kako bi zaštitila slobodu svojih građana i njihov jednak rang i dostojanstvo, poput rodne ravnopravnosti ili zaštite pojedinačnog slobodnog vršenja volje (vidi na cijelom BVerwG , Presuda od 29. maja 2018. - 1 C 15/17 - juris -; HTK-StAR / § 10 StAG / o paragrafu 1 Rečenica 1 br. 1, od: 6. septembra 2018., br. 18 do 23). kada je državni zakon u suprotnosti s (navodnim ili stvarnim) vjerskim zapovijedima. To zahtijeva više od puke „pravne poslušnosti“ s posebnom pažnjom na krivični zakon. Poštovanje osnovnog slobodnog demokratskog poretka odnosi se i na one propise koje je država stvorila kako bi zaštitila slobodu svojih građana i njihov jednak rang i dostojanstvo, poput rodne ravnopravnosti ili zaštite pojedinačnog slobodnog vršenja volje (vidi u cjelini BVerwG , Presuda od 29. maja 2018. - 1 C 15/17 - juris -; HTK-StAR / § 10 StAG / o stavu 1, tačka 1 br. 1, od: 6. septembra 2018, br. 18 do 23). kada je državni zakon u suprotnosti s (navodnim ili stvarnim) vjerskim zapovijedima. To zahtijeva više od puke „pravne poslušnosti“ s posebnom pažnjom na krivični zakon. Poštovanje osnovnog demokratskog poretka odnosi se i na one propise koje je država stvorila kako bi zaštitila slobodu svojih građana i njihov jednak rang i dostojanstvo, poput rodne ravnopravnosti ili zaštite pojedinačnog slobodnog vršenja volje (vidi u cjelini BVerwG , Presuda od 29. maja 2018. - 1 C 15/17 - juris -; HTK-StAR / § 10 StAG / o paragrafu 1 Rečenica 1 br. 1, od: 6. septembra 2018., br. 18 do 23). To zahtijeva više od puke „pravne poslušnosti“ s posebnom pažnjom na krivični zakon. Poštovanje osnovnog slobodnog demokratskog poretka odnosi se i na one propise koje je država stvorila kako bi zaštitila slobodu svojih građana i njihov jednak rang i dostojanstvo, poput rodne ravnopravnosti ili zaštite pojedinačnog slobodnog vršenja volje (vidi na cijelom BVerwG , Presuda od 29. maja 2018. - 1 C 15/17 - juris -; HTK-StAR / § 10 StAG / o paragrafu 1 Rečenica 1 br. 1, od: 6. septembra 2018., br. 18 do 23). To zahtijeva više od puke „pravne poslušnosti“ s posebnom pažnjom na krivični zakon. Poštovanje osnovnog slobodnog demokratskog poretka odnosi se i na one propise koje je država stvorila kako bi zaštitila slobodu svojih građana i njihov jednak rang i dostojanstvo, poput rodne ravnopravnosti ili zaštite pojedinačnog slobodnog vršenja volje (vidi na cijelom BVerwG , Presuda od 29. maja 2018. - 1 C 15/17 - juris -; HTK-StAR / § 10 StAG / o paragrafu 1 Rečenica 1 br. 1, od: 6. septembra 2018., br. 18 do 23).
53
Svrha zalaganja za slobodni demokratski osnovni poredak je spriječiti naturalizaciju ustavnih neprijatelja i rezultirajuću opasnost po državni poredak. Izjava, koja se podnosi lično, ima za cilj da podnosioca zahtjeva za naturalizaciju osvijesti o potrebi vjerodostojnog okretanja osnovnim načelima njemačkog ustavnog poretka neposredno prije prijema u njemačko državno udruženje. Stoga su, uz ispunjavanje ostalih znakova integracije, potrebna i aktivna lična posvećenost i potvrda neustavnog ponašanja u prošlosti i sadašnjosti. Iz ovoga treba zaključiti u isto vrijeme,
54
Čisto usmena posvećenost podnosioca zahtjeva za naturalizaciju slobodnom demokratskom osnovnom poretku nije dovoljna da ispuni zahtjev za naturalizacijom iz Odjeljka 10 (1) rečenice 1, br. Umjesto toga, opredjeljenje za slobodni demokratski osnovni poredak mora se odnositi i na sadržaj, tj. Potkrijepljeno unutarnjim uvjerenjem; dakle nije samo čisto formalni zahtjev za naturalizacijom (usp. VGH Mannheim, presuda od 20. februara 2008. - 13 S 1169/07 - lok. cit.; HTK-StAR / § 10 StAG / u paragrafu 1 rečenica 1 br. 1, loc. cit., marginalni broj 28 sa daljnjim referencama).
55
Obaveza koju je podnositelj zahtjeva za naturalizaciju preuzeo prema slobodnom demokratskom osnovnom poretku ne udovoljava zahtjevima iz odjeljka 10. stavka 1., stavka 1., br. 1. StAG-a, ako je riječ samo o usluzi usana koja nije snosna odgovarajućim unutarnjim stavom podnositelja zahtjeva za naturalizaciju. To je slučaj, na primjer, ako je podnosilac zahtjeva za naturalizaciju namjerno izbjegao preispitivanje svojih unutarnjih uvjerenja svojim ponašanjem u odgovoru ili ako ponašanje odgovora samo dopušta zaključak da je podnositelj zahtjeva za naturalizaciju svjesno želio izbjeći izjave koje su štetne po naturalizaciju i koje otkrivaju njegov stav prema osnovnom slobodnom demokratskom poretku (usp. o cijeloj VGH Mannheim, presuda od 07.03.2013. - 1 S 617/12 - nv -; HTK-StAR / § 10 StAG / o paragrafu 1, tačka 1, br. 1, cit. cit., Rn. 29 s daljnjim referencama ). Sud se mora u potpunosti uvjeriti (odjeljak 108 stav 1, rečenica 1 VwGO) da je sadržaj priznanja podnosioca zahtjeva za naturalizaciju tačan (usp. HTK-StAR / odjeljak 10 StAG / o paragrafu 1 Rečenica 1 br. 1 , loc. cit., marginal 31 s daljnjim referencama).
56
Prema tim principima, sud se nije mogao uvjeriti da je sadržaj tužiteljeve obveze prema slobodnom demokratskom osnovnom poretku zapravo tačan.
57
Tokom saslušanja, tužilac je pazio da ne sakrije svoj unutrašnji stav. Često je utajno odgovarao na pitanja suda. Pritom je izbjegavao nedvosmislene odgovore koji bi omogućili donošenje zaključaka o njegovom razumijevanju islama i njegovom odnosu prema osnovnom slobodnom demokratskom poretku.
58
Kao odgovor na pitanje suda na ročištu da li bi šerijat trebalo uvesti u Njemačkoj, tužitelj se složio da se na to treba odgovoriti negativno, jer većina nije bila muslimanska; ljudi moraju odlučiti hoće li šerijat biti uveden u Njemačkoj. Međutim, ovom je izjavom tužitelj ostavio otvoren za sebe lično da li je bio pozitivan u vezi sa uvođenjem šerijatskog zakona u Njemačkoj, koji je nespojiv sa osnovnim slobodnim demokratskim poretkom zbog zahtjeva o braku, porodičnom i krivičnom pravu.
59
Kao odgovor na dodatno pitanje suda o sadržaju sura 4.34 („Muškarci stoje iznad žena“) i 2.228 („Muškarci stoje korak iznad žena“), tužilac se složio da to učini Bog bio jednak muškarcima i ženama. Na osnovu ove izjave, sud nije uveren da je tužilac predan zahtevu jednakosti iz člana 3. ZG bez ikakvih da i ne. Utoliko je tužitelj u odgovoru na naknadna pitanja svog zakonskog zastupnika izjavio da nijedna osoba ne bi trebala biti u nepovoljnom položaju na osnovu svog spola, sud to smatra pukim uslugama na usnama, jer je ova izjava namjerno data prema odredbama šerijatskog zakona.
60
Na ročištu, kada je sud postavio pitanje o islamskom zakonu o braku, prema kojem, nakon razvoda, djeca para uvijek pripadaju muškarcu, tužitelj je odgovorio da svako dijete mora imati priliku da ima kontakt sa svakim roditeljem. Međutim, ovim odgovorom tužitelj nije proturječio zahtjevima islamskog zakona o braku, jer islamski zakon o braku ne isključuje kontakt sa oba roditelja. Prema tužiocu, činjenica da skrbništvo nad djecom para nakon razvoda uvijek ima muškarac prema islamskom zakonu o braku je sasvim uredno. Međutim, ovo je gledište u suprotnosti sa članom 3 GG.
61
Što se tiče islamskog zakona o nasljeđivanju, prema kojem žena ima pravo samo na polovinu onoga što muški član porodice prima, tužilac je na ročištu izjavio da je ono što žena prima samo za nju; ono što muž prima nije samo za njega, jer ako je sestra u nevolji, brat se mora brinuti o njoj. Ovom izjavom tužitelj je izbjegao izjavu da li je islamsko nasljedno pravo za njega poželjan cilj. Propisom da žena nasljeđuje manje od muškarca samo zbog svog spola, međutim, krši se pravo na jednak tretman (član 3. stav 2., rečenica 1. Osnovnog zakona). Pored toga, skraćivanje prava na nasljedstvo proturječi članu 3, stav 3, tačka 1 Osnovnog zakona, prema kojem niko ne može biti u nepovoljnom položaju ili favoriziran zbog svog spola ili uvjerenja i vjerskih ili političkih stavova (up. Viši regionalni sud u Frankfurtu, odluka od 10. maja 2010. - 20 W 3/10, 20 W 4/10 - juris -).
62
Što se tiče odredaba šerijatskog zakona o krivičnom pravu u slučaju preljuba i vanbračnih seksualnih odnosa (100 udaraca bičem prema Suri 24, 2-3), tužitelj je na ročištu podnio da je Bog milostiv, supružnici bi o tome trebali razgovarati zajedno. I ovom izjavom tužilac je ostavio otvoren svoj lični pogled na ovu neljudsku i neustavnu prijetnju kaznom. Isto se odnosi i na odgovor tužioca na zahtjeve šerijatskog zakona u slučaju ozbiljne krađe (prvi put amputacija desne ruke i u slučaju recidiva lijeve noge), prema kojoj živi u zemlji u kojoj se to ne odnosi.
63
Na pitanje suda na raspravi kako se osjeća prema činjenici da se, prema islamskoj tradiciji, Mohammed oženio svojom trećom suprugom Aisha kada je ona imala šest godina, a on s njom kada je imala devet godina tužitelj je izjavio da u nekim državama postoje djevojke koje su zrelije od djevojčica u Norveškoj, na primjer. Ovim odgovorom tužitelj očito prihvaća brak (i ​​silovanje) maloljetnih djevojčica. Ovo je nespojivo sa univerzalno primjenjivim ljudskim pravima.
64
Na pitanje suda na ročištu treba li, prema njegovom mišljenju, Mohammedove karikature prikazivati ​​u Njemačkoj, tužitelj je odgovorio da treba izbjegavati vrijeđanje druge religije, da to narušava suživot i da pokazivanje Mohammedovih karikatura nije prikladno za dobro zajedništvo. Ovakvim ponašanjem u odgovoru, tužilac je izbjegao preispitivanje svojih unutrašnjih uvjerenja. Zato što je ostavio otvorenom da li je, prema njegovom mišljenju, prikazivanje Mohammedovih crtanih filmova kompatibilno sa slobodom štampe i slobodom izražavanja.
65
Djelimično neustavni stavovi tužitelja nisu kompatibilni s njegovom predanošću slobodnom demokratskom osnovnom poretku. Utoliko je tužitelj izbjegavao preispitivanje svojih unutrašnjih uvjerenja kada je odgovarao na pitanja suda, to samo dopušta zaključak da je tužitelj namjerno želio izbjeći izjave koje štete naturalizaciji i koje otkrivaju njegov stav prema osnovnom slobodnom demokratskom poretku. Ispitivanje ozbiljnosti veroispovesti nije propalo zbog teških pitanja ili jezičkih poteškoća. Tužilac živi u Njemačkoj od 2002. Uspješno je završio medicinsku diplomu u Njemačkoj i, kako je pokazala usmena rasprava, može se drugačije izražavati na njemačkom jeziku. Iz ponašanja tužitelja na usmenoj raspravi može se samo izvući zaključak da je on želio sakriti svoje stvarno razumijevanje islama. Napokon, sud se nije mogao uvjeriti da je tužiteljeva predanost slobodnom demokratskom osnovnom poretku zapravo sadržajno ispravna.
66
Tužitelj ne može biti naturalizovan ni na osnovu §§ 8 i 9 StAG.
67
Diskrecija koju treba izvršiti prema § 8 Abs. 1 StAG negativno je svedena na nulu jer postoje osnovane sumnje da je tužitelj predan slobodnom demokratskom osnovnom poretku Savezne Republike Njemačke (vidi BVerwG, odluka od 27. juna 1983. - 1 B 73/83 - DVBl 1983, 1013; VGH Mannheim, presuda od 16. maja 2001. - 13 S 916/00 - NVwZ 2001, 1434).
68
Naturalizacija na osnovu § 9 StAG pretpostavlja osnovano očekivanje da će se podnosilac zahtjeva za naturalizaciju uklopiti u njemačke životne uvjete (§ 9 paragraf 1 br. 2 StAG). To takođe uključuje, između ostalog, da je podnosilac zahtjeva za naturalizaciju predan slobodnom demokratskom osnovnom poretku (vidi br. 9.1.2.1 u vezi s br. 8.1.2.5 VwV StAG - od 03.03.2017. -; Marx u: GK-StAR, od oktobra 2009., IV - 2, § 9 StAG Rn. 127; aA HTK-StAR / § 9 StAG / u paragrafu 1, od: 06.09.2018, Rn. 41). Prema gornjim izjavama, takva posvećenost osnovnom slobodnom demokratskom poretku koja je točna u smislu sadržaja ne postoji u ovom slučaju.
69
Odluka o troškovima temelji se na članu 154 (1) VwGO.
70
Prihvatanje imenovanja temelji se na § 124a Abs. 1, klauzula 1, § 124 Abs. 2, br. 3 VwGO). Od suštinske je važnosti mora li se podnosilac zahtjeva za naturalizaciju također obvezati na osnovni slobodni demokratski poredak u slučaju naturalizacije na osnovu § 9 stav 1 StAG.