MISLJENJE I GOVOR 1.Sta je govor? Sistem znakova za namjerno sporazumijevanje,a ujedno i sistem simbola i pravila koji olakasavaju misljenje. 2.Na sta je Dzon Votson bihejvierista, svodio misljenje? Na tihi govor koji se sastoji u sicusnim pokretima govornog aparata. Postojanje ovih mikropokreta je dokazano, ali to nije dokaz Votsonove teze jer to moze biti samo popratna pojava. 3.Da li ima misljenja bez govora? Da, ali to ne porice vaznost rijeci i govora u procesu misljenja. Govor je oblik postojanja misli i kao takav on je odraz naseg misljenja.Govorom se misli,ne samo formuliraju nego i formiraju zato je prosirivanje rjecnika i usavrsavanje jezickog izrazavanja u cilju pospjesenja misljenja, sto je posebno vazno za rasudjivanje. 4.Logicari razliku dvije vrste rasudjivanje:deduktivno i induktivno. Sta je deduktivno zakljucivanje? Zakljucivanje od opcih nacela ka pojedinacnim slucajevima, npr.svi su ljudi smrtni,i ja sam smrtan. 5.Sta je induktivno zakljucivanje? Stvaranje opcih zakljucaka na osnovu opazanja niza pojedinacnih slucajeva, npr.svaki put vidite da je vozac aviona pilot, pa zakljucujete da su vecina pilota muskarci. 6.Zasto se ljudi svakodnevno suprostavljaju u svojim zakljuccima? Zbog uvjerenja koji su izvoriste premisa u rasudjivanju ljudi, a uvjerenja se razlikuju od jedne do druge kulturalne grupe. 7.Cime se moze smanjiti pristrasnost u zakljucivanju baziranom na uvjerenjima? Uzivljavanjem u suprotno stajaliste.
POREMECAJI MISLJENJA Formalni poremecaji: 1.Karakteristike opsirnog (okolisajuceg) misljenja? Silno se okolisa oko onog sto je bitno, a javlja se zbog brzog protoka, asocijacija, slabe koncentracije paznje ili zbog prenaglasene potrebe da se bude tacan i precizan. 2.Karakteristike ljepljivog misljenja? Osoba se stalno vrti oko neke teme i stalno se na nju vraca. 3.Karakteristike ubrzanog misljenja? Osoba govori brzo i mnogo, misli su nedovrsene, i govor cine nedovoljno jasnim i razumljivim. 4.Karakteristike usporenog misljenja? Osoba malo i rijetko govori,i krece se u krugu nekoliko tema. 5.Karakteristike inkoherentnog misljenja? Recenice su nepotpune i razbijene, tako da se tek iz konteksta moze shvatiti sta osoba govori. 6.Karakteristike disociranog misljenja? Poremecene su asocijacije, krajnji stepen disociranog misljenja je gomilanje rijeci bez veze i reda. 7.Karakteristike bloka misli? Iznenada, za trenutak zastane se u izlaganju. 8.Karakteristike perseveracije? Rijec koju je osoba cula ili sama izgovorila nastavlja izgovarati, odnosno stalno ponavljati. 9.Verbigeracija? Na izvjestacen nacin i stereotipnim nacinom ponavljaju se rijeci ili recenice potpuno besmislene u odnosu na ambijentalnu situaciju. 10.Rasulo pojmova! Raspadaju se pojmovi, fragmenti pojmova se mehanicki spajaju pri cemu nastaju nerazumljivi nelogizmi. Sadrzajni poremecaji: 1.Precijenjene misli? Misli koje krace ili duze vrijeme vladaju misljenjem, npr.nativizam. 2.Prisilne misli? Pojedinac nije u stanju da se suprostavi misli koja dolazi ili da je odbaci iako je svjestan da je misao besmislena. 3.Sumanute ideje? Su zablude koje su nastale na bolesnoj osnovi koje se ne mogu korigovati. Mogu biti: -ideje velicine -ideje visokog porijekla,neizmjernog bogatstva -ideje propasti-da cd uskoro sve krahirati, ljudi drzave... -nihilisticke ideje-porice se smisao svemu zivom i nezivom -ideje krivice-smatraju se krivim za sve, i da je to kobno i za njih i za cijeli svijet -hipohondrijske ideje-umisljena bolest -ideja odnosa-sve se dovodi u vezu sa sobom -interpretativna ideja-javne vijesti se tumace kao prikriveni izvjestaj o sebi -ideje proganjanja-stalno ih se progoni -ideje ljubomore-ubijedjenost u prevaru od strane partnera -erotomanske ideje-osoba tvrdi da se u njega/nju zaljubila neka poznata osoba, iako se nikada nisu upoznali
SPOSOBNOST 1.Sta su sposobnosti? Sistem unutrasnjih uslova koji kod pojedinca odredjuju nivo i kvalitet djelovanja 2.Koje sposobnosti postoje? Fizicke, senzorne, psihomotorne i intelektualne. 3.Sta ubrajamo u fizicke sposobnosti? Sirinu vidnog polja, razlikovanje boja, razlikovanje tonova, ostrina sluha itd. 4.Sta ubrajamo u senzorne sposobnosti? Sirinu vidnog polja razlikuje boja, razlikovanje tonova, ostrina sluha itd. 5.Sta ubrajamo u psihomotorne sposobnosti? Sposobnost prstiju, sposobnost motornog reagovanja-brzina i sl. 6.Sta ubrajamo u intelektualne sposobnosti? Umne sposobnosti.
INTELIGENCIJA 1.Sta je inteligencija? Sposobnost snalazenja u novim situacijama, ili opca sposobnost misljenja pri rijesavanju problema. 2.Cime mjerimo inteligenciju i shodno tome od kojih sposobnosti je sastavljena inteligencija? Testovima inteligencije: V-razumijevanje verbalno saopstene gradje W-sposobnost verbalnog saopstavanja gradje S-sposobnost snalazenja u prostoru P-sposobnost uocavanja udaljenih predmeta i malih razlika medju predmetima N-baratanje osnovnim matematickim operacijama M-sposobnost pamcenja R-sposobnost razumijevanja G-slozeni faktor koji se odnosi na: ustrajnost, sklonost, interese 3.Kako se mjeri koeficijent inteligencije? IQ=mentalna dob / hronoloska dob * 100 4.Zbog cega postoje individualne razlike u inteligenciji? Teorija nativizma to objasnjava nasljednim faktorom, a teorija empirizma okolinskim faktorom. 5.Kako tece razvoj inteligencije? Vrhunac doseze sa 16 i na toj razini je do 40, kada pocinje blagi pad koji se ubrzava nakon 60-te. Ali postoje i individualna odstupanja od ovoga. 6.Koje vrste inteligencije imamo? Apstraktna, konkretna, socijalna. 7.Sta odredjuje bzinu inteligencije kao njeno svojstvo, a sta snaga? Brzina-kako brzo cemo doci do rjesenja, a snaga-kako duboko mozemo prodrijeti u materiju. EMOCIJE 1. 1.Kako definisemo emocije? Dozivljaj naseg vrednovanja i subjektivnog odnosa prema stvarima, ljudima, dogadjajima i prema vlastitim postupcima. 2.Kako dijelimo emocije? Primarne ili univerzalne i sekundarne-sklopovi razlicitih emocija ili kulturne varijante emocionalnih dozivljaja. 3.Sta ubrajamo u primarne emocije? Radost, zalost, srdjbu i strah. 4.Primjer sekundarnih emocija! Ljubomora=emocija povrijedjenosti+emocija straha+emocija krivnje+emocija zalosti+emociaj srdjbe/gadjenje, prezir, interes. 5.Podjela emocija po hedonistickom tonu? Ugodne: radost, ljubav, divljenje itd. Neugodne: mrznja, stid, krivnja itd. 6.Od cega se sastoji emocije? a) fizioloskog uzbudjenja (npr. kucanje srca, ubrzano disanje ) b) kognitivne interpretaije ili procjene c) vanjskih znakova, izrazaja ili ekspresije (npr. drhtanje ruku, bljedilo ili crvenilo lica) d) ponasanje ili reakicja na dozivljeno cuvstvo
EMOCIJE 2. 1.U cemu se ocituje fizioloska aktivnost izazvana emocionalnim uzbudjenjem? -Da bi se organizam mogao suociti s nekom opasnoscu (boriti ili bjezati) organizam se mora opskrbiti s dovoljnom kolicinom energije. -Tjelesne reakcije, npr. *drhtanje ruku od straha *jetra naglo izlucuje secer u krvi *ubrzano disanje omogucava brze pretvaranje secera u energiju *probava se usporava tako da krv odlazi iz probavnih organa u mozak, misice i na povrsinu tijela (ovo je razlog sto ne mozemo jesti kada smo ljuti, tuzni, zaljubljeni i preplaseni) -Ovo su sve posljedice lucenja adrenalina i noradrenalina -Emocionalno uzbudjenje i tjelesne promjene koje ga prate omogucavaju i bolje pamcenje, vecu koncentraciju paznje i bolji ucinak svakog djelovanja ali samo do odredjene granice. 2.Da li su razlicite emocije pracene gotovo istim tjelesnim promjenama? Na osnovu mjerenja fizioloskih promjena ljute, zalosne i radosne osobe necemo znati koju emociju ta osoba dozivljava, a ako bi smo istovremeno mogli posmatrati te osobe vidjeli bismo da ce ljuta osoba biti crvena od srdjbe, uplasena ce biti blijeda, a tuzna ce imati karakteristican izgled lica. 3.Sta podrazumijeva kognitivna interpretacija poticaja emocija? Procjenjujuci poticaje emocije u skladu s nasim ciljevima i licnom dobrobiti procjena ili interpretacija jeste uvjerenje ili vjerovanje da je odredjena situacija za nas pozitivna ili negativna, korisna ili stetna. 4.Sta odredjuje intenzitet i kvalitet i intenzitet emocionalnog dozivljaja? Nasa procjena situacije, dogadjaja ili osobe. Nasa tumacenja, sjecanja i ocekivanja mogu ali i ne moraju odgovarati realnosti (npr., srdjba zbog lose ocjene, kad mislimo da smo znali) 5.Koji dogadjaji i situacije u vecine ljudi izazivaju konkretne emocije? *Dogadjaj: - gubitak voljene osobe-zalost - opasnost, prijetnja-strah - prepreke-srdjba - dobitak,ispunjenje zelje-radost *Situacija: - pozeljna i pojavljuje se-radost - pozeljna ali je nema-tuga - nepozeljna i ostvaruje se-patnja,neugoda - nepozeljna i ne ostvaruje se-olakasanje 6.Da li imamo emocionalne dozivljaje i bez kognitivne interpretacije? Kod trenutacnih emocionalnih reakcija izazvanih naglim, neocekivanim dogadjajem ili podrazajem koji ne ostavlja vrijeme za procjenu. EMOCIJE 3. 1.Da li moze prepoznati emocija koju neko dozivljava na osnovu izraza lica, drzanja tijela, tona glasa? Donekle, jer emocije mogu biti izrazene na razlicite nacine, a i izraz se razlikuje od kulture do kulture. 2.Sta je univerzalna ekspresija? Karakteristicni izrazi lica koji se prepoznaju u svim kulturama, a vezu se za primarne emocije: srdjba, strah, tuga i radost. 3.Sta podrazumijevamo pod osjetljivoscu na neverbalne znakove? Bolje i slabije tumacenje neverbalnih znakova-zene i djeca koja odrastaju s kucnim ljubimcima. 4.Zasto emocionalni izraz ne mora uvijek biti u skladu sa dozivljenom emocijom? Zbog glume i prikrivanja osjecanja. Od 6god. djeca mogu glumiti radost za poklon. S tim da pazljivom analizom moze razlikovati iskren dozivljaj od glumljenih emocija. 2.Sta su efekti emocionalnih dozivljaja? -usmjeravaju i odrzavaju odredjene oblike ponasanja -aktiviraju ili pasiviziraju pojedince-blag intenzitet aktivira pojedinca, dok snazne emocije negativno djeluju na ponasanje -raspolozenje-emocionalno stanje blagog intenziteta, a dugog trajanja djeluju i na procjene ljudi. 3.Osim tjelesnih promjena i kognitivnih procesa cime je jos odredjeno emocionalno dozivljavanje? Kulturom, mediteranska kultura-galama i mahanje rukama spram eskima gdje je pokazivanje srdjbe neprihvatljivo. 8.Na koji nacin emocije djeluju i kao motiv? Zeleci ostati u osjecanju ugode cinimo ono sto ce nas ostaviti u toj emociji.

PSIHOSOMATSKA OBOLJENJA 1.Kako je doslo do formiranja psihosomatske medicine? Ustanovljavanjem cinjenice da psihicko stanje oboljelog ima znatan utjecaj na nastanak i tok bolesti. 2.Koja dva pristupa imamo kada se govori o razvoju psihomatske bolesti? Dunbarov: oedjena psihicka struktura oboljeva od odredjene bolesti. Alexandrov: bolest je rezultat nasljedja, rane emocionalne traume, akutnog ili hronickog stresa i faktora X (slucajnost). 3.Sta spada u psihomatske bolesti? Arterijska hipertenzija, akutni infarkt miokarda, bronhijalna astma, bolesti organa za varenje. 4.Karakteristike arterijske hipertenzije kao psihosomatskog oboljenja? Osim organskih uzroka i nasljedja istrazivanja pokazuju da ovu bolest izazivaju potisnuta agresivnost i blokada njenog ispoljavanja. 5.Karakteristike akutnog infarkta miokarde-srcanog misica? Psihicke karakteristike osoba koje dozivljavaju akutni infarkt miokarda su: nesposobnost opustanja, nedostatak vremena, nezadovoljstvo postignutim, stalno takmicenje sa ukucanima i sa sobom. Ponasanje je agresivno, ali uklopljeno u socijalno prihvatljive norme uspjeha po svaku cijenu. 6.Karakteristike bronhijalne astme, kao psihosomatskog oboljenja? Kombinacija je alergijskih, infektivnih i psiholoskih faktora. Psihopatoloski profil:emocionalna vezanost za osobu iz okoline, strah od napustenja. Do asmaticnih napada dolazi kod stvarnog ili simbolickog nagovjestaja razdvajanja. Najefikasnije, u lijecenju, su metode relaksacije. 7.Karakteristike gastroduodenalnog ulkusa? Potisnuta agresivnost, jedva obuzdavani bijes i teznja da se postigne licni i profesionalni uspjeh iznad tih sposobnosti djeluju na popustanje odbrambenog bedema koji stiti sluznicu zeluca od korozivnog djelovanja zelucanog soka. 8.Karakteristike ulceroznog kolitisa? Bolovi debelog crijeva i problem sa stolicom. 9.Karakteristike hiperterioze? Manifestuje se kroz nemir,drhtanje ruku, opadanje kose, naglo slabljenje, razdrazljivost, a ovoj bolesti predhodi emocionalna trauma. Motivacija i vrste motiva • Sta je motivacija, a sta motiv? Motivacija je pretpostavljeni proces u zivom bicu koji to zivo bice pokrece prema odredjenom cilju. - Motiv je svaka pobuda koja usmjerava covjekovo ponasanje prema odredjenom cilju, odrzava to ponasanje i odredjuje mu intenzitet. 2. Cime savremena psihologija tumaci ljudsko ponasanje? Urodjenim potrebama - fizioloske potrebe koje su produkt fizioloskog stanja lisenosti neceg sto je organizmu nuzno za zivot- voda, hrana. Stecenim potrebama, kao sto su potrebe za udovoljavanje nekim navikama, ili drustvene potrebe koje mogu ali i ne moraju poticati organizam na cilju usmjereno ponasanje. Vanjskim poticajima- npr. hrana nas moze potaci i da jedemo i kad nismo gladni – situacione okolnosti 3. Podjela motiva? - primarni, bioloski: voda, hrana, zrak, spavanje, sex potr. -socijalni: sigurnost, potreba za pripadanjem, uspjehom, potreba za promjenom, razonodom - osobni motivi: proizilaze iz navike npr. potreba za mirom i tisinom - znatizelja: poseban motiv koji usmjerava covjeka ka istrazivanjima 4. Cime je odredjen intenzitet motiva? Nivoom desavanja fizioloske ili socijalne potrebe, ali i blizine cilja- sto je cilj blizi intenzitet je snazniji. 5. Kako kultura odredjuje nacin zadovoljenja motiva? Kultura odredjuje sta jedemo, u cijem drustvu, kada, a nekad i gladni ljudi ne jedu jer kultura ne preferira debele ljude, bira se mjesto gdje ce se jesti npr. radi drustvenog ugleda. 6. Kako izgleda Maslowljeva hijerarhija motiva? Fizioloske potrebe- potreba za sigurnoscu: stan, posao - potreba za pripadanjem: ljubav, prijateljstvo - samopostovanje: ugled, uspjeh- samoaktualizacija 7. Prigovor Maslowu? Poznati su primjeri gdje pojedinci ugrozavaju svoje zivote u ime patriotskih ideja 8. Koje sukobe motiva imamo? - istovremeno privlacenje- 2. posla - istovremeno privlacenje i odbacivanje- audicija- zelja, sumnja u uspjeh - istovremeno odbijanje- zubari- boli zub, strah od zubara - dvostruki konflikt istovremenog privlacenja i odbijanja – zenidba, karijera Frustracije i stres 1. Sta je frustracija? Stanje emocionalne napetosti, neugodne, nemira i nezadovoljstva izazvano zaprekama ili poteskocama u ostvarenju nekog cilja ili zadovoljenju neke potrebe. 2. Kako dijelimo poteskoce koje onemogucuju ostvarenje cilja? - vanjske- prirodne nepogode ( energija, poplave) - drustvene ( pritisak da se uspije) - unutrasnje- osobine licnosti: neodlucnost, mala sposobnost, tjelesni nedostaci 3. Sta je stres? Stanje koje nastaje kada su ljudi suoceni s dogadjajima koje smatraju prijetecim za svoju dobrobit i koje od njih trazi ulaganje posebnih napora kako bi udovoljili zahtjevima koji se pred njih postavljaju 4. Sta je odlucujuce za dozivljaj stresa? Procjene ugrozenosti u odredjenoj situaciji. Imamo: A. primarnu procjenu, odnosi se na znacenje dogadjaja ili situacije za pojedinca i postoje 3 tipa: 1. nevazan 2. pozitivan 3. stresan Stresno procijenjena situacije moze znaciti : 1. neposrednu opasnost, povredu, gubitak- postojeće situacije se procjenjuju 2. prijetnju- moze, a i ne mora nastupiti 3. izazov B. Sekundarnu procjenu- odgovara na pitanje „ Mogu li se nositi sa situacijom?“ Ako osoba procjeni da moze savladati zadatak, prepreku, tada prijetnje postaje izazov - U novije vrijeme i frustracije se smatraju stresom 5. Sta su stresori? Unutrasnji ili vanjski podrazaji dogadjaja ili situacija koje izaziva stanje stresa 6. Kako klasificiramo stresove na osnovu njihova trajanja velicine reakcije koje izazvaju, broja ljudi na koje djeluju? - Kataklizmicki dogadjaji- djeluju snazno i manje-vise na sve ljude+ prirodne nepogode, ratovi, nuklearne nesrece - Licni stresovi- teske tjelesne povrede, smrt bliske osobe, prekid ljubavne veze i sl. - Svakodnevni stresovi- dugotrajni ponavljajuci dogadjaji iz svakodnevnog zivota, svakodnevne trzavice u porodici, školi, na ulici i sl. Odbrambeni mehanizmi ličnosti • U frustrirajucim i stresnim situacijama ljudi cesto koriste odbrambene mahanizme, shodno tome treba definisati odbrambene meahnizme. Sta su odbrambeni mehanizmi? Kognitivno- emocionalne strategije pomocu kojih se pokusava smanjiti anksioznost u situacijama koje se ne mogu kontrolisati. Frojd ih definise kao nesvjesne porcese iskrivljivanja stvarnosti. 2. Sta je racionalizacija kao odbrambeni mehanizam? Umanjivanje vrijednosti cilja kojeg se ne moze postici ili pretjerano isticanje vrijednosti cilja koji smo bili prisiljeni izabrati) 3. Sta je supstitucija? Zamjena za zeljeno, Novoizabrani cilj barem djelimcno zadovoljava onemogucen u potrebu. 4. Kompenzacija? Ulaganje veceg truda u aktivnosti za koje se posjeduje sposobnost kako bi se kompenzirali nedostaci koji onemogucavaju postizanje uspjeh u drugim aktivnostima) 5. Projekcija? Pripisivanje svojih mana, drustveno neprihvatljivih zelja i motiva drugima SVADLJIVOST . 6. Regresija? Vracanje ponasanja na prethodne faze razvoja- plakanje, galama, vristanje. 7. Fiksacija? Uporno ponavljanje akcija koje ne dovode do cilja ili ustrajnost u aktivnostima za koje nemamo sposobnosti- audicije. 8. Negiranje? Odbijanje suocavanja sa nekim nedostatkom ili ugrozavajucom situacijom - majke koje ne prihvataju retardiranost djeteta. 9. Rezignacija? Odustajanje od svega. 10. Pomaknuta agresija? Ne napadanje na izvor poteskoce već se agresivnost usmjerava na bliznje ili razbijanje predmeta po kuci. Nacin nosenja s frustacijama 1. Od cega ovisi reakcija na stresnu situaciju? - intenzitet stresa- ovisi od kognitivne procjene pojedinca i od karakteristika stresova ( silovanje, gubitak osobe...) - socijalne podrske- intenzitet stresa se smanjuje ako pojedinac ima dozivljaj da nije sam da je okruzen prijateljima, stres se lakse podnosi kad ga mozemo podijeliti - tolerancija na stresnu situaciju- odnosi se na podnosenje, izdrzavanje i prihvatanje situacije kao takve. 2. Sta podrazumijeva podnosenje, sta izdrzavanje a sta prihvatanje stresne situacije kao takve? - primjer podnosenja- vjerovanje ucenika da ga nastavnik iz licnih razloga cesce proziva ili postavlja vece zahtjeve- podnosi da stvar ne ucini gorom - izdrzavanje podrazumijeva povecane adaptivne napore koji se ogledaju u A. povecanoj psihofizickoj aktivnosti i trazenju novih informacija i Ž B. usmjeravanje svih postojecih snaga na savladavanje stresova - prihvatanje situacije kao takve se naziva prilagodjeno ponasanje- npr. gubitak osobe; ropstvo 3. Koje se emocionalne reakcije mogu javiti u stresnim situacijama? Krecu se od radosnog uzbudjenja- kada se procjeni da se moze nositi sa situacijom do anksioznosti, srdzbe, obeshrabrenja, depresije. Anksioznost je neugodna emocija zabrinutosti napetosti straha i najcesca emocionalna reakcija na prijetecu ili frustrirajucu situaciju. 4: Koje su zajednicke odlike osoba koje se uspjesno suocavaju sa stresom? A svi su bili necemu posveceni- poslu, prijateljima i sl. B stres dozivljavaju kao izazov a ne kao prijetnju C vjerovanje da covjek nikada nije bespomocan, vec da moze djelovati na ono sto mu se dogadja.
Psihoelemenski, bihejnoralne i perzonološke teorije ličnosti 1. Kako je psihoanalitički pristup tumači ličnost? (razgovorom do: Objašnjavajući ličnost Freud govori o nivoima svijesti i o sturkturi ličnosti. U nivo svjesti spada: svjesno- ono čega smo trenutno svjesni podsvejsno- informacije koje nisu dostupne pamćenja ali to mogu u svakom trenutku postati nesvjesno- obuhvata nagone i nedokučiva sjećanja Govoreći o strukturi govora - ida- sjedište je nesvjesnog i nagona smrti i ngona života Eros se koristi energijom zvanom libido. Karakteriše ga težnja da se da se zadovolji bez obzira na bilo što. - ego- posrednik između ida i realnosti pokušava zadovoljiti nagone i da na prihvatljiv način obuhvate mišljenje i pmaćenje, odnosno kognitivne procese. superego- sadrži ideale u moralne vrijednosti usvojene od roditelja i drugih važnih osoba. Ako se krše zapovijedi superega ego doživljava tjeskobu, krivnju, stis 2. U čemu se ogleda suština bihejnoralne teorije ličnosti? (razgovorom do: čovjekovo ponašanje je porpuno i isključivo determinisano zbivanjem u okolini i utjecajem okoline. Za razumijevanje takvog ponašanja nisu bitni psihički procesi koji se zbivaju u samom organizmu, a niti fiziološki procesi. Zadatak psihologije je da utvrdi koji uzroci ili događaji okoline dovode do određenih posljedica, odnosno reakcija organizma, čime se utvrđuju uzročno- posljedične veze i odnosi između okoline i čovjekovog ponašanja i objašnjavanja ličnosti. Različitim individualnim kontaktima pojedinca se okolinom objašnjavaju se razlike među individuama) 3. U čemu se ogleda suština personalističke teorije ličnosti? (razgovorom do: U središtu pažnje je posebnost pojedinca odnosno crte ličnosti koje uzrokuju ponašanje. Po Oportu ličnost je jedinstvena organizacija crte ličnosti pošto je ličnost dosljedna ponaša se slično u sličnim situacijama. - Ajzenk govori o dimenzijama ličnosti i razlikuje : a) neuroticizam i emocionalnu stabilnost- stepen do kog je osoba anksiozna, depresivna, opsesivna ili smirena, vedra, stabilna b) ekstravertnost- stepen do kog je osoba otvoreno društvena, puna energije c) introvertnost- stepen zatvorenosti, povučenost u sebe , Tipovi ličnosti 1. Kako se definiše tip ličnosti? (razgovorom do: sistem osobina ličnosti koji se može razlikovati od drugih sistema i koji služi kao model u koji se svrstavaju pojedini slučajevi) 2. Kako izgleda Hipokratovi tupologije ličnosti? (razgovorom do: poučiti ono šta smo učili) 3. Kako izgleda Jungove tupologije ličnosti? (razgovorom do: ponoviti ono što smo naučili) 4. Kako izgleda Krečmerove tupologije ličnosti? (razgovorom do: - šizotimni tip ličnosti: povučen, ozbiljan, razdražljiv, hladni, skloni fantastičnim idejama - ciklotimni: otvoren, društven, srdačan, vedar, realističan 5. Kako izgleda Šeldonove tupologije ličnosti? (razgovorom do: - viscerotomični tip: emocionalne uravnoteženost, srdačnost, realizam - somatoforični: aktivan, pokretljiv, energičan, hrabar, agresivan, nedostatak fakte i saosjećanja - cerebrotonički: sklonost razmišljanju, kontorle postupaka povučen, uzdržljiv, osjetljiv 6. Kolika je vrijednost tupologije? (razgovorom do: čak ni autori ovih tupologija ne smatraju da je ljude moguće u potpunosti svršiti u neku od ovih kategorija, ali se generalno smatra da tupoligiziranje može korisiti u lakšoj i bržoj procjeni pojedine osobe) 7. Šta je to sindromni tip? (razgovorom do: kada osobe uz druge karakteristične osobine može imati i grupu sindromnih osobina npr: - kompulzivan tip: pretjerano uredan, tvrdoglav, škrt - autoritarni tip: pokornost autoriteta, neelastičnost mišljenja, agresivnost Struktura, temperament, karakter, interesi i stavovi ličnosti 1. Šta je struktura ličnosti? (razgovorom do: To je srž ličnosti, to je način na koji su povezane njezine osobine ličnosti: sposobnosti, ubjeđenja, karakter, temperament.) 2. Šta su crte ličnosti? (razgovorom do: niz opštih odvojenih osobina ( vedrina, marljivost, inteligentnost itd.) koje uslovljavaju da se osoba u svim situacijama ponaša slično ili isto) 3. Šta se pokušava određivanjem tipova ličnosti? (razgovorom do: da se široke ljudske individualnosti svede na manji ograničeni broj tipova npr. Jungova tupologija na introverte ( zatvoreni, samokritični, neprilagođeni povučeni u sebe i ekstraverte ( spremnost na akciju, interes za sredinu u kojoj živi) 4. Šta je temperament? (razgovorom do: osobine ličnosti koja predstavlja dispoziciju za način emocionalnog reagovanja, ali i brzinu i snagu trajanja aktivnosti pojedinaca. Hipokrit prema Lemperementu ličnosti dijeli na sangvinike optimist- brzo se naljuti, ali je brzo prođe; kolerik- lako se naljuti i snažno manifestuje ljutnju, melanholik- rijetko reaguje ali to čine intezivnim emocijama koje dugo trajni tužni, depresivni; Mejmetik- hladni, sporo stupaju u akciju i intenzitet reagovanja nikada nije jak) 5. Šta je karakter? (razgovorom do: sistem osobine ličnosti koje pokazuju kako pojedinac postupa u vezi sa moralnim principima i moralnim shvatanjima društva u kom živi. Karakterne osobine obuhvataju: - volju- odlučnost ponašanja u skladu sa principom - moralnu uprabljenost- odlučivanje šta je dobro, a šta ne 6. Šta su interesi? (razgovorom do: komponente ličnosti koje označavaju težnju osobe da redovno obraća pažnju na objekte ili sadržaje i da se njime aktivno ili pasivno bavi. Karakteristike interea su pozitivnost ( po ovom se razlikuju od stavova) pažnja- spontane, aautomatski bez napora, motivacija- snažni su usmjerivači i podsticaj za aktivnost) 7. Šta su stavovi? (razgovorom do: spremnost da se na dosljedan i organizovan način misli, osjeća, reagira, pozitivno ili negativno u odnosu na što se dešava oko nas. Uz ovo treba naglasiti da stavovi imaju fiziološku nercnu osnovu- pojave. Ličnost 1. Čime se bavi psihologija ličnosti? (razgovorom do: Proučavanjem psihičkog života kao cjeline, kao općeg načina doživljavanja i ponašanja- percepcija, emocija, motivi, učenja itd.) 2. Šta je ličnost? (razgovorom do: jedinstvena organizacija osobina koje se oblikuje uzajamnim djelovanjem pojedinca i društvene sredine, a određuje opći karakterističan način doživljavanja i ponašanja osobe) 3. Šta su osobine ličnosti? (razgovorom do: različite vrste dospozicija, nasljeđenih i stečenih koje čine da pojedinac reaguje na određeni način. 4. Kako dijelimo osobine ličnosti prema njihovoj općenitosti? (razgovorom do: 1. Navike- spremnost da se u istim situacijama reaguje na isti način- (ustrajnost) 2. Crte ličnosti- dispozicije da se pojedinac ponaša na sličan način ne samo u istim, već i u sličnim situacijama (suzdrženost ili kontorle ponašanja) - U osobine ličnosti ubrajamo i motive, stavove, interese, kao i karakteristične načine rješavanja poteškoća u životu. 5. Čime se objašnjava dosljednost u doživljavanju i ponašanju? (razgovorom do: relativno trajnim i općenitim/ osobinama ličnosti) npr. neodlučnost- odlučnost 6. Šta nam omogućuje poznavanje osobine ličnosti? (razgovorom do: da s određenom vjerovatnoćom predviđamo ponašanje osoba u različitim situacijama) 7. U čemu se ogleda razlika između manje i više općenitosti crte ličnosti? (razgovorom do: manje se manifestuje u manjem, a veće u većem broju situacija. Npr. suzdržanost-veće, ustrajnost-manje) 8. Šta znači da crte ličnosti mogu biti manje ili više univerzalne? (razgovorom do: to znači da mogu biti- zajedničke većem broju ljudi ili samo pojedincima)

Vođstvo u grupi 1. Zbog čega je potrebno postojanje vođe u grupi? (razgovorom do: da bi grupa postigla ciljeve radi kojih postoji i treba da djeluje organizovano i usklađeno, a što podrazumijeva potrebu postojanja vođa) 2. Kakva je razlika između formalnog i neformalnog vođe? (razgovorom do: formalni je vođa u grupi gdje su unaprijed predviđene uloge pa i uloga vođe npr. vojne, policijske, vatrogasne jedinice, a neformalni vođa je vođa neko ko ima najveći utjecaj u grupi gdje ne postoji unaprijed utvrđen sistem položaja u grupi) 3. Koje dvije vrste zadataka obavlja vođa? (razgovorom do: stvara se o skladnim odnosima u grupi- da svi članovi budu zadovoljni i upravljanje grupom odnosno pokretanjem članova grupe na rad) 4. Koji načini rukovođenja grupom postoje? (razgovorom do: a) autokratski- vođa određuje zadatke, načine njihovog ostvarenja, pobeđuje izvršioce zadatka, ocjenjuje uspjeh, malo ili nimalo se savjetuje s članovima grupe. b) demokratski- članovi učestvuju u određenju zadataka, načina ostvarenja, utječu na izbor poslova koje će raditi, uspjeh- svi zajedno procjenjuju. c) laissez- faire( les-for)- svi rade kako hoće, potpune individualne slobode 5. Koje osobine karakterišu vođu? (razgovorom do: inteligencija veća od prosječne, ali ne znastvo veće od inteligencije drugih članova; sigurnost u sebe, uspješnost u rješavanju zadataka grupe, dobar kontakt s ljudima i lična težnja da se bude vođa. Socijalna psihologija 1. Kako definišemo socijalnu psihologiju? (razgovorom do: naučno proučavanje ponašanja pojedinca u društvu) 2. Koja je prva grupa problema koju izučava socijalna psihologija? (razgovorom do: proučavanje utjecaja soc. faktora na pojedince psihičke procese i ličnosti u cjelini, što podrazumijeva ponašanje utjecaja soc. Faktora na formiranje ličnosti kakvu srećemo kod odraslog čovjeka u određenom društvu i posebno docijalnih motica i socijalnih stavova/ spremnost da pozitivno ili negativno djelujemo na objekte ili pojave) 3. Koja je druga grupa problema koju proučava soc. Psihologija? (razogovorom do: problemi sovijalne interakcije, dakle proučavanje ponašanja ljudi u različitim socijalnim situacijama: u odnosima sa drugim osobama, u malim i velikim grupama. Osnovno pitanje iz ove grupe su opažanja drugih osoba i grupnog poučavanja) 4. Koja je treća grupa problema koju proučava soc. Psihologija? (razgovorom do: utjecaj psiholoških momenata na pojedine vrste društvenih pojava: na jezik. Politički život odnose među ljudima i državama, proizvodnju, potrošnju dobara i druge društvene pojave. Najrazvijeniji i straženi problemi ove grupacije su veze između psiholoških fakotra i proizvodnje ( industrijska psihologija) i psiholoških činioca i jezika ( psiholingvistika) Zrela ličnost 1. Karakteristike zrele ličnosti? (razgovorom do: - djelotvornost u postizanju ciljeva - upornost u savladavanju teškoća - realističke procjene stvarnosti - tolerancija prema drugima bez predrasuda (vjerskih, rasnih i sl. ) - moralne prinsipijalne osobe 2. Uzroci nastajanja nezrele osobe? (razgovorom do: nasljedne anomalije i nenormalni uslovi razvoja 3. Na koji način se manifestuje nezrelost ličnosti? (razgovorom do: - kroz razmaženost - kroz neodgovornost - kroz nekontrolisane emocionalne reakcije ili koje ne odgovaraju njihovoj dobi 4. Zašto neprilagođena osoba ne mora biti muško i nezrela osoba? (razgovorom do: jer se neprilagođeno ponašanje može prijaviti u bilo kojoj životnoj dobi pa i kod zrelih ličnosti) 5. Kako definišemo neprilagođenu osobu? (razgovorom do: osoba koja ne može uspješno rješavati svakodnevne životne situacije, čija je tolerancija na frustraciju niska, a mehanizam prilagođavanja neprikladnim) 6. Na koje se načine manifestira neprilagođenost? (razgovorom do: - kroz sukobe s ljudima - kroz neadekvatno obavljanje dužnosti 7. Obzirom da neprilagođeno ponašanje i doživljavanje nije nužno znak psihičkog poremećaja kako definišemo psihički poremećaj? (razgovorom do: kao znatna različitost u ponašanju i doživljavanju pojedinca koje je nepoželjan i koju društvo ne odobrava) 8. Kako klasificiramo psihičke poremećaje? (razgovorom do: - poremećaji uzrokovani orjenskim oštećenjima - funkcionalni ili psihogeni poremećaji a) psihoze- gubitak kontakta s realnošću b) psihoneuroze- manifestuju se kroz emocionalne reakcije c) psihosomatski poremećaji- tjelesne smetnje ( glavobolja, nesvjestica itd.) d) poremećaji ličnoszi- struktura ličnosti koja sadrži za društvo neprihvatljive, trajno prisutne oblike ponašanja e) situacijski poremećaj ličnosti- akutne, reverzibilne reakcije koje nastaju zbog neugodnih, bolnih iskustava npr. smrt bliske osobe, većeg neuspjeha itd. 9. Liječenje psihičkih poremećaja? (razgovorom do: a) psihoterapija- verbalna i neverbalna komunikacija radi razumijevanja problema i promjena u ponašanju i doživljavanju koje izaziva psihičku neugodu i smatra se društveno neprihvatljivima) b) medicinska terapija- podrazumijeva lijekove i kirurške zahvate c) okolinska terapija- promjena okoline kada se procijeni da su izvori problema okolina. Socijalna i fenomenološka teorija ličnosti 1. Na čemu se temelji psihosocijalni razvoj ličnosti? (razgovorom do: na rješavanju krize i konflikta u pojedinim studijima razvoja- Erikson) 2. Koji su to studiji i koje su im karakteristike? (razgovorom do: a) povjerenje- nepovjerenje- obuhvata prvu godinu života, dijete stječe povjerenje odnosno nepovjerenje prema svijetu shodno tome kako se u ovom periodu rodielji ili drugi odgajatelji brinu odnosno ne brinu o njima. b) autonomija ili poniženje i sumnja- obuhvata drugu i treću godinu života- dijete se razvija u autonomnu osobu ili u osobu koja sumnja u sebe u ovisnosti od toga da li mu se onemogućava da uradi ono što može . c) incijativa ili krivnja- 4-6 godine života djeca putem igre usmjeravaju svoju aktivnost prema cilju. Ukoliko iz bilo kog razloga imaju poteškoća u tome razvija se osjećaj krivnje, bezvrijednosti, bojažljivosti d) produktivnost ili infenornost- 6-11 godina dijete mora naučiti kontrolisati maštu, to se podvrći formalnom školovanju i usvojiti vještine koje zahtijeva kultura u kojoj se nalazi osobine kao što su marljivost i upornost. e) identitet ili konfuzija- 13-20 godina – osoba postaje svjesna ili ne svojih sklonosti, ciljeva u budućem životu svojih sposobnosti i nedostataka i mogućnosti kontrolisanja vlastite sudbine f) intimnost ili izolacija- 20-25 godina – ovo je period odraslosti u ovom periodu se traži ljubav bračnog partnera i počinje porodični život. Pojedinac mora znati ko je i šta prije nego se izlaže riziku da se investira ili izgubi u nekom drugom. g) plodnost ili stagnacija- 25-65 godina- čovjek brine ili ne za hrabrost sljedećih generacija u smislu brige i za društvo i za prirodu u kojoj će živjeti. Čovjke prihvata ili ne odgovornost za razvoj kulture. h) integritet ili očajanje- u ovom periodu dolazi do retrospekcije i evaluacije vlastitog život, da li je imao rad, smisao ili ne što izaziva osjećaj digniteta ili očajanja. 3. Šta je osnova fenomenološke teorije ličnosti? (razgovorom do: Rogers smatra da ljudi na različite načine percipiraju i interpretiraju događaje i da njihovi doživljaji svijeta čine njihov unutrašnji okvir referencije i da je to jedino što je realno za tog pojedinca. 4. Koje 3 vrste znanja razlikuje Rogers? (razgovorom do: - subjektivno znanje- vlastiti okvir referencije - objektivno znanje- znanje provjereno opažanjima drugih - interpersonalno znanje- interpersonalne spoznaje do kojih se dolazi empatijom i ovo znanje Roges naziva fenomenološkom spoznajom .

Socijalni utjecaji, fascilitacija i konformizam 1. Šta je socijalni utjecaj? (razgovorom do: proces u kom neke osobe ili grupa svojom prisutnošću i ponašanjem uzrokuje promjene u doživljavanju i ponašanju druge osobe ili grupe, a posljedice se ogledaju u promjeni aktivnosti, uvjerenja, stavova, emocionalnih reakcija i drugih reakcija) 2. Šta je socijalna fascilitacija? (razgovorom do: pojava kada prisutnost drugih osoba utječe veći i brži rad pojedinaca) 3. Obzirom da prisustvo drugih može i umanjiti afekte rada osoba, što su pokazale istraživanja o utjecaju prisutnosti drugih na aktivnost pojedinca? (razgovorom do: da prisustvo drugih osoba olakša izvođenje dobro utvrđenih reakcija, a otežava učenje ili stjecanje novih oblika reagovanja 1. servis u tenisu) 4. Šta je karakteristika defuzije odgovornosti? (razgovorom do:što je veća grupa osjećaj odgovornosti je manji, a može se suzbiti uvidom u doprinos svakog pojedinca grupe- dizanje tereta) 5. Šta je konformizam (razgovorom do: promjene ponašanja ili uvjerenja izazvana stvarnim ili očekivanim grupnim pritiskom, a taj pritisak se naziva socijalnim pritiskom) 6. Šta su norme? (razgovorom do: pravila o opšteprihvaćenim prikladnim oblicima ponašanja koji se očekuju ili zahtjevaju od pripadnika socijalne zajednice ili grupe) 7. Zašto dolazi do konformizma? (razgovorom do: zbog pribojavanja od zamjerki, negodovanja, podsmijeha, odbacivanja i radi stjecanja naklonosti) 8. Karakteristike osobe sklonih konforizmom? (razgovorom do: nesigurne, sumnjaju u svoje mogućnosti, imaju potrebu za socijalnim priznanjem) 9. Kako situacija djeluje na javljanje konformizma? (razgovorom do: npr. Osoba koja želi zadobiti poštovanje nastavnika konformirati će se sa nastavnikom, a osoba koja želi zadobiti poštovanje grupe, konformirati će se sa grupom) Asocijalno i prosocijalno ponašanje 1. Šta je agresija? (razgovorom do: ponašanje kojemu je osnovna namjera da se nanese šteta, da se neko fizički ili psihički povrijedi) 2. Koja su tipična agresivna ponašanja i šta su im posljedice? (razgovorom do: ubojstvo, nasilje, silovanje, a nanose štetu, bol, ugrožavaju fizički opstanak i povređuju osobe) 3. Šta je aktivna, a šta pasivna agresija? (razgovorom do: aktivno: fizički i verbalni napada, a pasivno, namjerno nepoduzimanje akcije da se ukloni ili ublaži patnja i bol druge osobe) 4. Šta su izvori agresiji, odnosno šta djeluje na pojavu agresivnog ponašanja? (razgovorom do: međusobna povezanost : a) bioloških faktora- tjelesne primjene koje prate emocije b) psiholoških faktora- stanje neugode i napetosti izazvano frustracijom što je veća frustracija veća je mogućnost javljanja agresije c) socijalni faktori- isazivanje ili inhibicija agresije se uči uslovljavanjem i socijalnim oblicima učenja. 5. Kako se najčešće uči agresivno ponašanje? (razgovorom do: opažanje ponašanja osoba koje služe kao model. U ovisnosti od opažanja ponašanja modela možemo imati direktnu agresiju- usmjerenu na izvor frustracije; pomaknutu- usmjerenost na druge dostupne i dopuštene ciljeve- slabije osobe i neživi objekt, a agresivno ponašanje se može pojaviti i na prikrivenom, verbalnom planu u obliku zlobnih primjedbi, suprostavljanja, neverbalnih znakova. 6. Šta je prosocijalno ponašanje? (razgovorom do: ponašanje usmjereno dobroti drugih pomaganja drugima u nevolji i zadovoljenja njihovih potreba) 7. Od čega ovisi da li će se pružiti pomoć nekoj osobi? (razgovorom do: - da li je ili ne zapažen dogođaj - da li je dogođaj ispravno protumačen- postoji li ili ne opasnost - da li postoji osobna odgovornost- hoće li se javiti osjećaj krivnje - da li se može i mora nešto poduzeti 8. Šta je altruizam i ša mu je u osnovi? (razgovorom do: pomaganje drugima bez očekivanja recipročne koristi i nagrade iz vanjskog izvora, a bazirana je na empatiji suosjećanja s patnjom snažno motivira na altruističko ponašanje. Pojednostavljeno doživljavanje drugih stereotipi stavovi i predrasude 1. Kako nastaje stereotipno gledanje na ljude? (razgovorom do: tako što se na osnovu malobrojnih podataka nastoje otkriti osobine ljudi, te objasniti i predvidjeti njihovo ponašanje) 2. Šta se naziva centralnim osobinama kada govorimo o utisku ili impresiji? (razgovorom do: uočene osobine koje određuju kakav će dojam biti formiran npr. srdačan-hladan) 3. Šta se naziva logičnom pogreškom kada govorimo o oblikovanju utisaka? (razgovorom do: kada se na osnovu jedne izražene osobine neopravdano zaključuje da postoji i druga npr. ekstravet i inteligentan- maštovit ili mrzovoljan- bezobrazan) 4. Kako nazivamo pretpostavke pod čijim utjecajem formiramo naš doživljaj drugih osoba i odnos prema njima? (razgovorom do: kognitivne šeme koje se zasnivaju na prethodnom iskustvu i shvatanju o ljudima koje nije sistematski provjeravano) 5. Šta nazivamo halo-efektom kada govorimo o oblikovanju utisaka? (razgovorom do: kad povoljna impresija o nekoj osobi uslovljava da se sve njene osobine procjenjuju kao dobre i obrnuto) 6. Šta je stereotip? (razgovorom do: ustaljeni sklop pojednostavljenih i pretjerano uopćenih osobina koji se pripisuje cijeloj grupi- Japanci- tačni i marljivi; prof. – rasejan i sitničavi itd) 7. Šta je stav i do čega dovode slični odnosno različiti stavovi? (razgovorom do: relativno trajan, pozitivan ili negativan odnos prema nekoj pojavi, objektu stava sličnost zbližava, a različitost je uzrok nesuglasice i sukoba- odjeća, hrana, rat 8. Koje tri komponente čine stav? (razgovorom do: - kognitivne- spoznaje o objektu stava- Šta je i da li je to pozitivno ili negativno - emocionalne- ugodan ili neugodan - konativne ili akcione- namjera i spremnost na akciju- izbječi ili približiti se objektu: nanijeti štetu ili štititi 9. Šta su predrasude? (razgovorom do: negativan stav prema pripadnicima neke socijalne grupe- rasne, etničke, religiozne, invalidnine itd. Naglašena je emocionalna komponenta koja se izražava prema svakom pojedincu grupe bez obzira na njihove osobine i ponašanje Uloge čovjeka i sukob uloga 1. Šta je uloga? (razgovorom do: ponašanje koje se očekuje od pojedinca koje se očekuje od pojedinca koji ima određeni položaj, a ponašanje određuju postojeći propisi i norme) 2. Šta je položaj? (razgovorom do: mjesto u određenom socijalnom sistemu koje se sastoji u upražnjavanju određenih aktivnosti, a za koje se vezuju određeni oblici ponašanja 3. Kako Linton razlikuje pet vrsta opštih stavova? (razgovorom do: a) prema polu i dobi b) profesiji- poljoprivrednici, zanatlije itd. c) društveni prestiž i hijerarhija- rangiranje prema obrazovanju, zanimanje d) porodične i plemenske pripadnost e) pripadnost grupama čiji članovi imaju zajednički inetres – političke partije klase itd. 4. Šta očekivano ponašanje uključuje? (razgovorom do: a) postupke koji se smatraju obaveznim ( starati se o bolesniku) b) postupke na koje ima pravo ( nasediti sistem ishrane i higijene) c) psihološko reagovanje prirodne za ulogu- emocionalno reagovanje koje će pospješiti prethodna dva ponašanja) 5. Zbog čega dolazi do sukoba uloga? (razgovorom do: zbog što je jedna uloga u neskladu sa drugom ili zbog toga što postoje različita očekivanja koja se vežu za jedan položaj ili osoba nema mogućnosti da obavlja datu ulogu) I član porodice i član radne zajednice i član zajednice II različita očekivanja od različitih ljudi što podrazumjeva uloga npr. roditelja, direktora u školi III nesposobnosz da se bude dobar roditelj