Pokusavam vec tri dana za redom da pisem. Ne ide jednostavno, svega imam da kazem a ne znam kako. Mjesaju mi se stvari. Mislim na jedno pojavi se neeto drugo i tako u krug. Ovaj raspust zelim da tako brzo prodje, da sutra krenem u skolu. Ne mogu da izdrzim dva dana da je ne vidim, postao sam svjestan toga nakon izlaska. Da, toliko mi se svidja. Ne mogu reci da je volim, jer za ovo vrijeme koje sam pokusaavao nije dovoljno. Rekla je da ide traziti momka, za mene to nije recenica, to je metak u srce. Ali ne zelim da ona to zna, bio sam veseo te veceri i zaboravio na to. Kada izadje pitam se ko gleda tu ljepotu, taj divni osmijeh. A ja u kuci sjedim i slusam neke pjesme. Molio sam je dva mjeseca da izadjemo, izasli smo jednomi vrijedilo je zaista cekati toliko. Imam osjecaj da ce ovaj tekst biti dobar, jer sam poceo da placem na pocetku. Sto znaci da pisem srcem a ne rukom. Tri dana razmisljam o tome, zasto sam ispao kukavica. Jedino objasnjenje je to sto sam zelio sve fino, da ona shvati, da ima vremena i prostora. Prva je djevojka na svijetu koju sam tako avolio naa poseban nacin. Nikad nisam imao prije djevojku, rekao sam sebi davno, sve sto budem vidio i sto budem cuvao u sebi dacu toj osobi. Ne zelim svakom da dam, ona je bila ta... Ali jednostavno, prvi put mi je bilo da se kako da kazem udvaram djevojci. I dok sam to cinio krz glavu je prolazilo. Da hoce ovaj period proci da joj sve dam i da je ucinim sretnom. Pao sam na prvom teestu. Sad, bojim se kako cu ikada sa nekom drugom djevojkom. Ne zelim povrijediti, zelim dati zivot za nju, samo ne znam da pokazem jer se stidim. Krivo mi je zbog svegaa, volio bi dda mi je dala priliku. Ne zeli, boji se... Volio bi da joj uklonim sve to, da uziva dok je sammom. Nikada ne bi suzu ispustila zbog mene, jer znam kako je ispustiti suzu za nekim. Upravo sad znam. Kako to da ucinim, ima stotinu nacina, ali uvijek se pojavi prepreka jedna. Njene rijeci "nesto sam ti rekla o tome". Trenutno placem zbog svega, sto mi ne to ne dopusta. Koga god u zivotu budem volio, nikada necu osjecati nesto slicno kao prema njoj. Paticu do kraja zivota sigurno. Ali neke odluke treba postovati. Kada ona bude volila nekoga, ne zelim da pogrijesi, hocu da voli srcem. Da voli... Kao sto bi ja nju volio. Samo sto necu nikada imati prilku da joj pokazem. Suze brze teku nakon posljednjih recenica. Svijestan sta sam napisao, pocinjem da placem. Pitam se da li shvata kako patim zbog nje? Pomisli li ikad navece na mene pred spavanje? Volio bi da mogu skupiti suze i emocije, i sa svim tim razbiti njen strah i bojanje od nove veze. A kako da uradim to kada suze idu i idu, ne staju zbog tih smedjih ociju i najljepseg osmijeha na svijetu...