#include <iostream>
#include <cmath>

using namespace std;

======

 JeProst je funkcija koja nam kazuje je li broj prost ili nije. Nju cemo koristiti unutar rekurzije, ali
 ona nije rekurzivna. Tek da nam bude kod laksi za citanje. Valjda znas kako se provjerava
 prostost broja. Ako je djeljiv sa 2, onda nije prost. Ako je djeljiv sa bilo kojim neparnim brojem
 poslje dva do svog kvadrata, onda nije prost.

======

bool JeProst(long long n){
  if (n % 2 == 0) return false;
  for (int i=3; i<sqrt(n); i+=2){
    if (n%i == 0) return false;
  }
  return true;
}

======

 ProstiDoN je void funkcija, tako da ne mora nista vracati. U njoj pozivamo B i N koje cemo unjeti u main()-u. B nam JeProst
 broj od KOJEG pocinjemo traznju prostih brojeva, a N nam je broj DO kojeg trazimo. Ako hoces da ti ide bez B-a,
 onda samo u main()-u de-komentariši b = 3. To je zato jer ako tek kreiramo broj B u rekurzivnoj funkciji, ona
 kad se bude ponavljala ce ponovo kreirati broj B u svojoj prvobitnoj formi (ovdje broj 3, jer je to prvi prosti
 broj), a nama treba B da se krece unaprijed. valjda ima smisla. Unutar nje prvo provjeravamo je li broj B prost,
 i ako jeste ispisujemo ga, a onda, ako je broj B manji od N, funkcija poziva samu sebe - ali sa B+1. Tada ta
 novopozvana funkcija ce raditi isto kao i prethodna, ali sa brojem B za 1 vecim. Nakon nekog vremena broj B
 ce dostici broj N i if (b<n) nece vise vaziti, pa ce funkcija sama sebe ukinuti.
 Ovo je doslovno isto kao da smo napisali

  for (b; b<n; b++){
    if (JeProst(b))
      cout << b;
  }

======

void ProstiDoN(long long b, long long n){
  if (JeProst(b))
    cout << b << endl;
  if (b<n)
    ProstiDoN(b+1, n);
}

======
Ovdje ih upisujemo, i tada!
======

int main() {
  long long b, n;
  //b = 3;
  cin >> b >> n;
  ProstiDoN(b, n);

}