#include <iostream>
#include <cmath>

using namespace std;

// Funkcija koja nam kazuje je li broj prost ili nije. Nju cemo koristiti unutar rekurzije, ali
// ona nije rekurzivna. Tek da nam bude kod laksi za citanje. Valjda znas kako se provjerava
// prostost broja. Ako je djeljiv sa 2, onda nije prost. Ako je djeljiv sa bilo kojim neparnim brojem
// poslje dva do svog kvadrata, onda nije prost.
bool JeProst(long long n){
  if (n % 2 == 0) return false;
  for (int i=3; i<sqrt(n); i+=2){
    if (n%i == 0) return false;
  }
  return true;
}

// Void funkcija, tako da ne mora nista vracati. U njoj pozivamo B i N koje cemo unjeti u main()-u. B nam JeProst
// broj od KOJEG pocinjemo traznju prostih brojeva, a N nam je broj DO kojeg trazimo. Ako hoces da ti ide bez B-a,
// onda samo u main()-u de-komentariši b = 3. To je zato jer ako tek kreiramo broj B u rekurzivnoj funkciji, ona
// kad se bude ponavljala ce ponovo kreirati broj B u svojoj prvobitnoj formi (ovdje broj 3, jer je to prvi prosti
// broj), a nama treba B da se krece unaprijed. valjda ima smisla. Unutar nje prvo provjeravamo je li broj B prost,
// i ako jeste ispisujemo ga, a onda, ako je broj B manji od N, funkcija poziva samu sebe - ali sa B+1. Tada ta
// novopozvana funkcija ce raditi isto kao i prethodna, ali sa brojem B za 1 vecim. Nakon nekog vremena broj B
// ce dostici broj N i if (b<n) nece vise vaziti, pa ce funkcija sama sebe ukinuti.
// Ovo je doslovno isto kao da smo napisali
/*
  for (b; b<n; b++){
    if (JeProst(b))
      cout << b;
  }

*/
void ProstiDoN(long long b, long long n){
  if (JeProst(b))
    cout << b << endl;
  if (b<n)
    ProstiDoN(b+1, n);
}

//Ovdje ih upisujemo, i tada!

int main() {
  long long b, n;
  //b = 3;
  cin >> b >> n;
  ProstiDoN(b, n);

}