August Šenoa je najsvestraniji i najplodniji hrvatski književnik 19. stoljeća. Rođen je u Zagrebu 1838. godine. Također jedan od najobrazovanijih hrvatskih književnika završivši studij prava u Pragu i Beču. Njegov put u književne vode započinje pisanjem feljtona u novinama. A zatim se ističe kao  književni kritičar i teoretičar. Šenoina djela su bila vrlo popularna u njegovo doba zbog toga što su se u njegova djela bavila izuzetno aktualnom tematikom za to vrijeme. Smatramo ga i prvim pravim piscem hrvatskih romana jer roman Petra Zoranića 'Planine' i ne smatramo čistokrvnim romanom u potpunosti. Svoje romane piše u doba realizma koji se dotiču i s dobom modernizma. Koristeći se brojnim opisima i vrlo razrađenom radnjom i mnoštvom likovima opisuje nam situaciju te nam omogućuje da kroz njegove riječi vidimo taj svijet.

Njegov roman, 'Zlatarevo zlato', je ujedno i prvi hrvatski povijesni roman koji nam govori o zagrebačkoj povijesti nakon 16. stoljeća. Temelj radnje čine stvarne povijesne činjenice i opis politike i društva tog vremena, ali se u isto vrijeme isprepliću sa ljubavnom tematikom, priči o dvoje zaljubljenih. Preko njih mi bolje upoznajemo to doba jer su također i iz različitih staleža i nisu se smjeli voljeti. To da Šenoa koristi stvarne povijesne činjenice on nam sam poručuje u pregovoru:
“Premećuć po arhivu Grada Zagreba stare zaprašene artije u kojih sto
godina nije bila ruka dirnula, naiđoh in ljutu i krvavu pru među silnim
podbanom Gregorijancem i građani zagrebačkimi. Starina Krčelić znao je
za tu pravdu ali nije joj znao razlog. A ja otresi prašinu, i eto pred mojim
očima crno na bijelom zašto se podban i Zagreb zavadiše i zašto je silni
velikaš pao. Eto ti gotove pripovijetke, viknuh radostan i naoštrih pero.
Stao sam slagati listine, čitati i čitati do zlovolje. Kupio sam ovdje, kupio
ondje, prebirao zapisnike, račune, učio knjige i stare i nove. Kopao sam
da iskopam ruševine starog Zagreba, kopao da uskrisim iz groba stare
hrvate kakvi bijahu u zboru, u domu, na bojištu. I pomože Bog. U duši
mojoj oživiše divne slike, ja sam ih skupio, nadrtao, i evo ih pred tobom,
štioče dragi.”
Što se tiče mjesta radnje, mjesto radnje smještamo na područje Zagreba. Djelo je napisano štokavštinom pritom koristeći dosta riječi koje su nepoznate današnjoj mladeži. Koristi latinske riječi iz tog razloga što je u Hrvatskoj u 16. stoljeću latinski jezik bio službeni. U pripovijedanju Šenoa se koristi raznovrsnim pripovjedačkim tehnikama: monolozima, dijalozima te dugim opisima. Uz glavne dvije radnje pisac često umeće epizode čime stvara zamršeniju fabulu. Također kod pripovijedanja nameće i svoje mišljenje.
Smatram da glavni lik koji pokreće radnju je Grga Čokolin. On u djelu druge likove potiče da rade stvari te svađa likove. Primjer nalazimo kad se Klara zaljubi u Pavla, a Pavlo voli Doru. Grga je nagovarao Klaru da ubije Doru jer je Dora jedina koja smeta na putu njezinoj sreći.