Advertisement
Guest User

Untitled

a guest
Jan 23rd, 2018
74
0
Never
Not a member of Pastebin yet? Sign Up, it unlocks many cool features!
text 3.72 KB | None | 0 0
  1. Pripovetka “U noći” Borisava Stankovića, objavljena je u knjizi pripovedaka “Iz starog jevanjđelja”, Stankovićevoj prvoj zbirci pripovedaka, objavljenoj 1899. godine. Već se u toj prvoj zbirci vide najznalajnije odlike kasnijeg Stankovićeva stvaralaštva, pa se čini da je Stanović u svojim prvim pričama izašao kao već dobro formisan pisac. Iako Stankovićeve pripovetke imaju neke odlike realizma, primerice, smeštene su na selo, prikazuju elemente iz teškog života seljaka- radnika, tematski opisuje neke delove njihovih sudbina, realno prikazuje stanje sela, seljaka i patrijahata… one ipak sadrže i značajne elemente književnosti iz razdoblja moderne.
  2.  
  3. Iako Stanković odista prikazuje život seljaka, tj. određenih individua koje izdvaja kao glavne likove, on prikazuje i njihovo unutarnje stanje, koje nam ne govori samo o njihovom životu, već i kako takav način života osobno utiče na njihovo psihološko i duševno stanje. U ovoj pripovetci saznajemo kako zabranjena ljubav između devojke Cvete i momka Stojana utječe na to svoje nesuđenih ljubavnika. Oni su odrasli zajedno i kad su dovoljno odrasli, zaljubili se jedno u drugoga. Ali volja Stojanovog oca, kruta i oštra čoveka, htela je drugačije. On je udao Cvetu za dobrostojećeg seljaka, a Stojana u gospodsku porodicu. Ipak, to nije moglo da razbije ljubav između ovo dvoje, koliko god ih je ta ljubav oboje uništavala.
  4.  
  5. Stanković je ovom pričom prikazao kako funkcioniše stara patrijahlna porodica u kojoj otac, gazda kuće, ima jedinu reč. Ipak, naglasak nije toliko na funkcionisanju te prodice, već kako takav ustroj izravno definiše dvoje mladih ljudi. Upoznati smo sa stanjem duha glavnih likova, ali prikazanim koz realnu zbilju jedne situacije, u kojoj je dvoje mladih primorano odreći se svojih osećanja zbog društvnih normi. Lik Cvete pati ne samo zato što nije s onim kojeg voli, već zato što smatra da je njen najveći greh i osobna propast to što na svoju ljubav još uvek misli i potajno je želi. Ona misli da će da bude večno kažnjena samo zbog svojih (nekonvencionalnih) osećanja, koje, bukvalno, ne može da isključi. To kulminiše njenim psihičkim slomom, koji se ostvari kada ona čuje kako njen nesuđeni dragi peva i to pesmu koju su njih dvoje skupa pevali na vrhuncu svoje ljubavi. Taj slom nije ništa romatičarsko, nakićeno i trivijalno, to je realan slom čoveka koji predugo trpi nepravdu i guta svoje osećaje, sve dok oni ne eksplodišu i razore telo. Sva muka ovo dvoje ljudi je realna, nimalo idealizovana, iako joj je motiv romatična ljubav.
  6.  
  7. Radnja pripovetke ne odvija se hronološki, što je još jedna odlika moderne. Nakon posve realističkog uvoda u priču, prelazi se na Cvetina razmišljanja o prošlosti, što retrospektivno vraća radnju u prošlost. Nakon toga, radnja se opet vraća u hronološki red, opet opisujući sadašnjost, ali se onda u Cveti počnu da događaju psihološki slomovi, koji su istovremeno vrlo realno opisani, ali im je dodano i Cvetino promišljanje o sopstvenom stanju, što je majstorski opisan trenutak psihičkog sloma – jednako vrlo stvaran i realan, a opet i modernistički introspektivan.
  8.  
  9. Jezik kojim stanković piše je dijalektalan, pomalo arhaičan, ali je izraz vrlo jednostavan. U priči ima mnogo dijaloga, kombinovanih s opisima Cvetinih sećanja. Ova priča je odista majstorko delo modernističke književnosti, koja u sebi još uvek nosi ostatke književnog realizma. To je formula koju će Stanković da nastavi i u svojim kasnijim delim, čuvenoj “Koštani” i “Nečistoj krvi”. Baš kao i u tim delima i ova pripovetka za glavni lik ima ženu, koja se bori s unutarnjim demonima, jednako nemoćna pred društvom koje joj nameće pravila i pred samom sobom koju ta pravila guše.
Advertisement
Add Comment
Please, Sign In to add comment
Advertisement