Advertisement
Guest User

Untitled

a guest
Apr 11th, 2015
299
0
Never
Not a member of Pastebin yet? Sign Up, it unlocks many cool features!
text 19.37 KB | None | 0 0
  1. Šuma je bila obavijena gustom maglom koja je ometala pogled i puzala između stabala kao kakva zmijurina. Zavukla se u najmanju duplju i sakrila se pod klobuk najtrovnije gljive. Izgledalo je kao da svojim otrovom nastoji razgraditi i upiti sve živo u šumi.
  2.  
  3. U dolovima i zavalama magla je bila najgušća. U njima se ona skupljala kao podatna tvar i kovitlala se kao u vještičinom loncu. Sa granama ukrštenim iznad tla izgledali su kao vitezovi zaustavljeni u okršaju mačevima.
  4.  
  5. Kamenja sa okolnih brežuljaka su se kotrljala i međusobno sudarala. Kratki, tihi odjeci su tjerali nervozu među krilate stanovnike krošnji, na što bi oni odmah uzvratili grajom i panikom.
  6.  
  7. One veće stijene ležale su u dnu brežuljaka. Ogromni i drevni, obrasli mahovinom, uz polu-prozirnu maglu izgledali su kao da dišu. Mitski divovi na samrti, kao i cijelo čovječanstvo.
  8.  
  9. Između stidljivog cupkanja kamenja po strmini i klepeta krila u krošnjama, vladala je tišina. Tišina i siva, dezorijentirajuća magla. Naizgled se kretala, mjenjala i obmanjivala, stvara privid kretanja. Ako bi dobro osluhnuo, učinilo bi ti se da ju čuješ kako puže uz tlo lomeći granje i savijajući suhi korov. Ali ako bi pustio da to šuma govori uvidio bi da ovom šumom ipak netko kroči; netko mrtav kao priroda oko njega; rjeđe netko živ.
  10.  
  11. Samuel se spuštao u koso niz brežuljak. U jednoj ruci je držao mali, plavi ruksak, a u drugoj pušku opetušu mosin-nagant, premazanu crnom i zelenom farbom. On sam bio je krupniji muškarac, širok u ramenima i u struku. Na sebi je imao prsluk sa sivo-smeđom kamuflažom a dolje grube široke hlače sa istim uzokrom. Ispod prsluka nosio je vrećasti crni hoodie sa logom nekog rock banda sa kosturskom glavom u prvom planu. Preko čela lubanje je krivudavim slovima oštrih linija pisalo 'Limene glave'.
  12.  
  13. Kada je bio pri dnu brežuljka popeo se na jednu visoku stijenu. Virio je pognute glave, skriven.
  14.  
  15. Pred njim u dolu, ne dalje od deset metara, je hodao čovjek.
  16.  
  17. Čovjek je hodao teturavo, čas brže, čas sporije, kao pijan. Kako je hodao i spoticao tako su mu se ruke njihale kao da su odumrle.
  18.  
  19. Odjeća mu je bila izderana i prljava od šumskih prljavština. Nogavice su mu bile prljave od blata a odjeća koja je na njemu visjela kao na strašilu bila je slijepljena od smole. Lijeva noga mu je bila izvrnjena prema van negdje iznad gležnja i kost mu je bila istaknuta kroz hlače. Izgledalo je bolno, ali čovjek nije jaukao.
  20.  
  21. Samuel se polako spustio sa stijene i doskočio na tlo. Došuljao se do najbližeg stabla i privio se uza nj, i provirio jednim okom.
  22.  
  23. Čovjek je sada bio nekoliko koraka od njega i kada je slijedeći put krenuo u njegovom smjeru Samuel ga je dobro pogledao; donja čeljust je bila izbočena kao u kakve zvijeri; crni, pokvareni zubi su virili ispred gornjih u nekoj nemogućoj, jezivoj grimasi; lice je bilo izborano, koža isušena i skupljena, ispod nje su se iscrtavale grube crte ljudske lubanje; oči su bile upale u šupljine i Samuel je tek mogao zamjetiti požutjele bjeloočnice. U njima nije bilo nikakvog ljudskog sjaja.
  24.  
  25. A onda su ga ugledale. U crnim dupljama, dva jezivo mutna smaragda. Fokusirala su se na njega. Lutalica je naizgled zjevnula, otvorila svoju čeljust do ekstremiteta. Samuel je pomislio da će se odvojiti od glave i otpasti, ali onda je stvor zarežao i krenuo prema njemu. Samuel je odmah podigao svoju ruku do vrata i njome gestikulirao presjecanje vrata.
  26.  
  27. U magli, dalje od Samuela ali bliže onoj prikazi, zasjala je slaba svjetlost. Maglu je prostrjelio metak i ostavio za sobom vrtlog koji se onda rasprsnuo, kao i glava one prikaze.
  28.  
  29. Stvor je pao dva koraka od Sameula. Iznad trupla je ostao samo crveni oblačak krvi u zraku, koji se polako gubio i stapao sa maglom.
  30.  
  31. Samuel je prebacio pušku preko ramena i onda si pokrio usta rukavom svog hoodie. Obišao je truplo, promatrajući ga. Na njemu nije bilo ničega vrijednoga. Prstenje i drugi nakit lako je moglo skliznuti, strgnuti se sa lutalice, ali to ionako nije bilo ono što je tražio.
  32.  
  33. Stao je na mjestu otkuda je došao pucanj.
  34.  
  35. Onaj drugi čovjek je izašao iz magle. Korak mu je bio življi, kretnje prepoznatljive ljudske ali ukočene i oprezne. Stao je pokraj Samuela. Na sebi je imao crnu kožnu jaknu. Bila je otkopčana i otkrivala je plavi hoodie sa dvama džepovima sprijeda. Oko boka, imao je debeli, smeđi remen koji je podržavao tamne hlače i koji se spustio pod težinom futrole za pištolj sa desne strane i meglajteice sa lijeve, obješene o zasebnu traku o remen. Na nogama je imao žute zimske čizme, prljave od blata. Hlače su bile zatuknute u njih.
  36.  
  37. "Nema ruksaka, ni ništa." rekao je, spustivši potom ruku. Ruksak je potom prebacio preko drugog ramena i navukao naramenice.
  38.  
  39. Prišao je truplu sa pištoljem u rukama, Berettom 92 sa prigušivačem.
  40.  
  41. "Fin hitac, Andy." rekao mu je Samuel, okrenuvši se prema njemu.
  42.  
  43. Andrijino lice je bilo neuobičajeno pravilno, sa tankom linijom ličnih dlaka od jednog do drugog uha, preko brade, koja je to i naglašavala. Imao je visoko, ravno čelo na vrh kojeg je stršila svjetla kosa kao da je zgelirana. Imao je iznenađen pogled, kao da je u svakom trenutku pod dojmom ili očekuje iznenađenje na slijedećem koraku. Oči su mu bile fokusirane, prodorne, kao da gleda u neku točku daleko u daljini.
  44.  
  45. Andrija je šutke dopunio šaržer sa tri metka i onda se osvrnuo oko sebe. Zagledao se u jednu točku, žmireći kao da ga gledanje u maglu boli za oči.
  46.  
  47. "Tratimo metke." rekao je Andrija. "Naišli smo na trojicu već, misliš da ih neće biti više?"
  48.  
  49. "Ne znam." rekao je Samuel. "Možemo se vratiti. Imamo vremena prije nego sunce zađe."
  50.  
  51. Samuel je pogledao u zrak. Potražio je sunce. Sunca nije bilo na obzorju. Tako je već dugo vremena. Bilo zbog magle, zbog oblaka ili jer je ponekad pretamno da bi vidio išta uopće, onog milog sunca i spokojnog plavetnila nije vidio već dvije godine. Još se nije priviknuo na to.
  52.  
  53. Spustio je glavu osjećajući se glupavo i uputio je upitan pogled prema Andrija. Ovaj je odmahnuo glavom kao da pokušava nešto skinuti sa glave i rekao: "Ne možemo se vratiti natrag." rekao je odlučnim glasom i krenuo je u maglu.
  54.  
  55. "Tako je valjda bolje." rekao je Samuel, pomirbenim glasom. Znao je negdje duboko u sebi da je ova ekspedicija test, samo si to nije još obznanio. Test sa jednim jedinim ishodom, ma koje god odgovore on dao. Pitao se ako će naći ono što traže.
  56.  
  57. Samuel je još jednom pogledao truplo na tlu i zapitao se koliko ih još lutalica očekuje na putu. Gurno je vrhom čizme ostatke onog stvora i rekao potiho: "Imaš li još frendova?"
  58.  
  59. Uvijek postoji mogućnost da metak promaši onu ključnu točku koja čini cijelu razliku. Ta mogućnost je bila mala. Ipak, Samuel je morao biti siguran, onako kako svjesni pušači gaze opuške za svaki slučaj. Tako je on morao zgaziti onu beštiju koja je ležala pred njim, kao opušak. Jedino, mogao je biti sretan što on nije taj koji je popušio metak.
  60.  
  61. Svoju čizmu je polako spustio na glavu stvora, onako kako strastveni vozači stimuliraju papučicu gasa, i snažno zgnječio. Ono što je ostalo od glave pretvorilo se u šarenu krvavu kašu i stopilo se sa rahlim zemljanim tlom.
  62.  
  63. Samuelu se dignuo želudac ali se suzdržao od povraćanja. Po stoti put je primjetio da ima želuca za takve stvari otkako je prestao pušiti cigarete, a prestao je pušiti kada mu ih je ponestalo. No ovo ga je i po stoti put podsjetilo koliko očajno želi popušiti jednu.
  64.  
  65. "Bolje da nađemo koju šteku," rekao si je u bradu, kriveći lice od gadljivosti. "inače je sve ovo jalov posao."
  66.  
  67. Obrisao je čizmu od busen trave i onda se osvrnuo. Krenuo je za Andrijom, ili barem kuda je mislio da je krenuo. Potrčao je za čovjekom ali ni nakon desetak koraka nije ga bio sustigao. Nastavio je trčati u tom smjeru stajavši povremeno samo da se osvrne oko sebe. Gdje god je pogledao prizor je bio isti, kao da trči kroz jednu te istu scenu na filmskoj vrpci.
  68.  
  69. Znao je da Andrija mora biti u blizini, pa ga je po tiho zazvao. Mogao je čuti korake kako razmeću otpalo lišče i lome grančice i šišarke. Još prije je bio čuo šuštanje ali nije se obazirao na njega. Poznao je te korake i bio je zahvalan što lutalice ne vide njega, kao što ni on ne vidi njih.
  70.  
  71. Uza tu magluštinu znao je da nikada neće uhvatiti Andrijin trag pa je odlučio potražiti neku čistinu. Bilo je riskantno napuštati okrilje magle, i on je toga bio svjestan. Zamjenio je sigurnost za smanjenje rizika - rizika da ne nastrijeli Andriju. Smatrao je da se obrnuto ne bi moglo dogoditi - računao je da bi prije on zabrljao nego Andrija.
  72.  
  73. Šuma je postajala sve niža, stabla sve tanja, dok se najednom nije našao u šikaru. Činilo se da je našao svoju čistinu ali i ona, kao i pusta šuma prije, protezala se naizgled u nedogled. Kopije jednog te istog uzorka terena; nisko granje, visok, dosadan korov i gusto šipražje. To je bio jedan jadan pokušaj šume - šikara.
  74.  
  75. Vidljivot je bila još slabija nego u maglom obavijenoj šumi. Više nije viđao sjenke u magli od, jer od gustog, niskog šipražja nije mogao vidjeti ništa. Ometalo mu je i kretanje, podvlačilo mu se pod noge i zapinjalo za pušku i ruksak, te odjeću. Osjećao se kao da ga ono pokušava obuzdati i nastojao se osloboditi se od njih.
  76.  
  77. Andriji još nije bilo traga. Zazvao ga je par puta ali jedini odgovor koji je dobio je bilo kreštanje vrana u daljini. Kada ga je slijedeći put zazvao, ostao je osluškivati malo duže. Vrane su ovaj put šutjele, i ono šuštanje se ponovno moglo čuti.
  78.  
  79. Samuel je pogled u smjeru iz kojega je dolazilo šuštanje. Prije nego je uspio položito svoj pogled na odredište, zamjetio je nešto krajičkom oka. Kada su mu se oči zapiljile kroz gusto pruće uvidio je da mu se samo učinilo.
  80.  
  81. Ali primjetio je nešto drugo; polomljeno granje, razgrnuto lišće i ugazana trava. Izgledalo je kao šumski puteljak, ali bilo je preobraslo da bi bilo to. Netko je tuda nedavno prošao.
  82.  
  83. Prva pomisao mu je bila - Andrija. Pomislio je u sebi kako je očito, zapravo: ipak je bio ispred njega, a Samuel je požurio za njim i stigao ga. Krenuo je niz puteljak, i zašao iza gustiša i prije nego se snašao dohvatile su ga nečije ruke.
  84.  
  85. Samuel je ustuknuo i pao na stražnjicu. Pred njim je stajala lutalica, u dugoj poderanoj halji i duge, rijetke kose. Rukama je sezala prema Samuelu i učinilo mu se da će ga dohvatiti. Rukama i nogama se odgurnuo dalje od nje a kada se dovoljno udaljio, vidio je da je stvor bio zarobljen u gustišu.
  86.  
  87. Stvor je na mahove nasrtao i zamahivao rukama pokušavajući se probiti do njega. Granje, onako čvrsto i fleksibilno, odbijalo je stvora natrag kad bi se god nagnuo nad njih.
  88.  
  89. Samuel nije vidio očitog načina kako bi se stvor mogao osloboditi pa je ostalo sjediti na tlu. Odmahnuo je glavom i odahnuo sa olakšanjem. Ustao se sa tla i skinuo zemlju i lišće sa hlača a onda uzeo pušku u ruke.
  90.  
  91. Prišao je stvoru i prislonio mu je pušku na glavu. Lutalica je nastojala odmaknuti pušku sa glave. Izgledalo je prije kao da joj stoji na putu do Sameula, nego da želi spriječiti svoj kraj.
  92.  
  93. "Kako si se uvukla u ovo?" zapitao se na glas. Vidio je da je lutalica nekada bila djevojka. Iako je stvorenje bilo lišeno svega ljudskog, mogao je to vidjeti po dugoj kosi i haljini koju je stvor nosio na sebi.
  94.  
  95. Spustio je pušku. Zbog nekog njemu stranog razloga nije se mogao natjerati da zapuca. Odmakao se i sjeo je na zemlju, nedalo od mjesta gdje je bio onaj stvor tako da ga može još uvijek vidjeti. Prekrižio je noge i pušku je odložio sebi u krilo. Uronio je lice u ruke i njima prošao po kosi, kada je iza sebe čuo šuštanje lišća i savijanje suhih travki.
  96.  
  97. Uzeo je pušku i okrenuo se preko ramena. U šipražju je pronašao lice i naciljao ga.
  98.  
  99. "To si ti." rekao je Samuel bez trunčice iznenađenosti u glasu.
  100.  
  101. Andrija je izašao iz šipražja. Držao je ruke u zraku. Kada je došao do Samuela spustio ih je.
  102.  
  103. "Pucao bi na mene, ali ne i na ovo?" rekao je. U njegovim očima i glasu mogla se osjetiti duboka zabrinutost. Samuel je spustio pušku.
  104.  
  105. "Ne bih." rekao je Samuel. Pušku je odložio na zemlju pored sebe. Uronio je lice u ruke i prošao njima po glavi. "NI na jedno ni na drugo. Nemam ono što ti imaš."
  106.  
  107. "Misliš da ja bih pucao na tebe?" pitao je Andrija, začuđeno.
  108.  
  109. Samuel nije odgovorio. Ta pomisao je bila nešto na što je računao od kada su napustili kamp. Zbog nekog razloga očekivao je da će ga Andrija prevariti i prvom prilikom smjestiti mu metak u potiljak. Možda je zato zaostajao za njim - nije znao za sigurno jer ta pomisao mu je stajala u pozadini glave, tamo gdje je i očekivao metak.
  110.  
  111. Ali očito je bio u krivu. To ga je utješilo ali nije bilo dovoljno da omekša osjećaj krivnje. Uvidio je da je predugo pod utjecajem određenih ljudi u kampu. Nije bio spream vjerovati strancu, koji mu je spasio život, iako je to htio. Posramio se.
  112.  
  113. Spustio je pogled i podigao ga ponovno da pogleda onog stvora.
  114.  
  115. Ona zvjer je groktala i pružala svoje udove prema njima. Ni u jednom trenutku nije se činilo da će odustati od svoje namjere da ih raskomada. Nije mogla nigdje, naizgled, i to je bilo najstrašnije od svega. Mogli su vidjeti surovost to stvorenja u naporima da se oslobodi samo kako bi ih raskomadala.
  116.  
  117. Prije nego je sjeo pored Samuela, Andrija je pogledao lutalicu a onda tužno uzdahnuo. Odmahnuo je glavom i sjeo je na zemlju. Prekrižio je noge i ruke prebacio preko koljena a onda se zamišljeno osvrnuo po okolini.
  118.  
  119. "Nije lagano to, znaš... Ubijati ih. Ne čini se ispravno, ni pošto." rekao je. "Ali drugačije ne možemo preživjeti. Ne znam zašto, ali mislim da zbog toga nisam poželjan u kampu. Znam da si i ti primjetio. A vidio sam da nisi ni ti baš popularan."
  120.  
  121. Samuel se okrenuo prema njemu i ošinuo ga pogledom. "Mora da je istina, onda." rekao je. "Ako si i ti primjetio, onda mora da je istina. Izbaciti će nas ako se vratimo praznih ruku."
  122.  
  123. "Što ih sprječava da nas izbace odmah? Da nas dočekaju sa puškama na vratima? Ne bi nas pustili, preopasno je za njih."
  124.  
  125. "Ne znam za sebe, ali mene bi već izbacili da Danijela nije na mojoj strani. I valjda njihova svijest ih sprječava da naprave nešto. Svi osuđuju ali nitko neće baciti prvi kamen. Ali sigurni su da ću pogrješiti jedan put. Tada mogu raditi što žele sa mnom."
  126.  
  127. "I zato smo ovdje? Čekaju da napravimo neku pogrešku? A onda će nas- "napravio je pokret kao da puca iz pištolja. "-ukokati."
  128.  
  129. "Da..." Samuel je uzdahnuo. Osjećao se loše zbog toga, kao domaćin koji gostima priušti loše iskustvo. Andrija nije imao koga drugog da krivi zbog svoje situacije osim njega jer ga je doveo u kamp.
  130.  
  131. Misli su mu bježale drugamo, pak, unatoč njegovom osjećaju krivice. Tražio je žrtveno janje a znao je gdje će ga naći; bilo je veoma lagano demonizirati neke od ljudi u kampu. Znao da je da se neki od njih ne bi ustručavali ubiti ga, kako bi sebi osigurali sredstva za preživljavanje. O hrani se tu radilo; bilo ju je malo i svatko je grabio zadnji komad.
  132.  
  133. Najednom, ispunio ga je bijes. Jedno od preostalih oružja kojim se razuman čovjek može boriti protiv besmisla i ljudske zloće je bijes. Samuel se nije preplašio te zvijeri u sebi; prigrlio ju je, jer je rastjeravala maglu oko njega i vidio je jasnije što se događa.
  134.  
  135. "Tako su uvjereni da ćemo nešto zajebati da su nas dvojicu poslali same ovamo, da me se riješiš." rekao je to Samuel. Pomislio je da je mogao biti blaži sa riječima. Ipak je to bila okrutna istina, i njega je boljela. Andrija se nije činio kao netko koga istina vrijeđa. "Iskreno se nadam da te nisam krivo procjenio. Znaš kada si nas našao? Bili smo u nabavci, i desilo se što se desilo. A nitko drugi nije htio ići, osim mene i Franka. Drugi su tada bili toliko uplašeni za sebe kada je Franko to spomenuo da nisu pomislili da bi se mene tako mogli rješiti. Ja sam im dao tu ideju. A najgore je što nisu protiv mene, nego su za sebe. A ja sam mislio da je to jer sam kukavica."
  136.  
  137. "Nisi kukavica, Samuele." Andrija se ubacio.
  138.  
  139. "Znam to." rekao je Samuel i naglo prestao pričati. Riječi su mu ostale visjeti u zraku. Analizirao ih je. Bio je zadovoljan njima i odlučio ih je prihvatiti kao istinu jer se činila ispravnom. Bio bi ih još dugo razmatrao da ih onaj stvor nije prekinuo.
  140.  
  141. Lutalica je jednom glasno zarežala i posrnula naprijed, skoro se prebacivši preko granja. Ova dvojica su ustuknula i podigli se hitro na noge.
  142.  
  143. Stvor se prebacio preko ali je zapeo u struku i licem je uronio u zemlju. Noge su mu ostale u zraku i divlje je mlatarao njima. Rukama je grebao po tlu i nastojao ispraviti glavu. Kada je pokušao to, nešto je gadno krcnulo i odmah je okrenuo glavu u drugu stranu.
  144.  
  145. "Bolje da se maknemo odavde." rekao je Samuel. Sinulo mu je da oni nisu jedini koji mogu privući lutalice. Tu je i ovaj stvor, koji pravi buku i uočljiviji je od njih dvojice. Bio je pomalo žalio stvora, vidjevši ga u ovakvoj jadnoj situaciji kako se nastoji osloboditi.
  146.  
  147. "Ako ti je teško ubiti ove stvorove," počeo je Andrija, "ne znači da si kukavica. Samo znači da si čovjek. Primjetio sam kako me drugi gledaju. Smeta ih što mogu poubijati dvadeset ovih" pokazao je na lutalicu. "da bih spasio jednog živog. Samo jer sam sposoban učiniti takvo nešto, ne znači da sam sposoban nauditi živom biću, bez razloga. Nije njima stalo do ovih prikaza, nego se boje onih koji se mogu sa njima obračunati."
  148.  
  149. "Da, shvaćam." rekao je Samuel. "Ali što nam je sada činiti?"
  150.  
  151. Andrija je zašutio i zabuljio se u njega. Nakon nekoliko sekundi rekao je: "Rješimo problem sa hranom."
  152.  
  153. "Znači govoriš da ih poslušamo i nastavimo tražiti?" rekao je Samuel i zamislio se. To je bilo zbog čega su se prvotno i zaputili kroz divljinu. Samuel je ranije bio pomišljao vratiti se ali tada nije znao ima prijatelja ili neprijatelja kao suputnika. Sada, bio je siguran da se ne mora brinuti koje su Andrijine namjere. Pristao je na Andrijinu ideju.
  154.  
  155. Andrija ga je jednom snažno potapšao po ramenu i rekao mu: "Svijet je možda otišao kvragu ali mi smo još uvijek ovdje. Tako sam preživio cijelo vrijeme, zato nisam odustao. Dok god smo mi živi i ponašamo se kao ljudi nosimo čovječanstvo sa sobom."
  156.  
  157. Andrija je razmaknuo svoju jaknu i iz kožne futrole pod pazuhom izvadio veliki, lovački nož. Neki mesari bi bili ljubomorni na oštricu i veličinu noža. Ali ovaj nož nije bio hladno sredstvo za klanje; kao i Andrija, držao se drugačije. Oštrica mu je bila zakrivljena prema vrhu, drška presvučena mekanim ali prijanjajućim materijalom i po oštrici je imao krasopisom ugravirane inicijale.
  158.  
  159. Andrija je podigao nož i bez oklijevanja ga je zario u potiljak lutalice. Tijelo se isti tren olabavilo i ostalo je beživotno visjeti uklješteno među granjem.
  160.  
  161. "Ovo je najljudskije što možeš napraviti za njih." rekao je Andrija, brišući nož od koru jedne grane. "Nisu zaslužili provesti smrt ovako." uhvatio je tijelo za ruke i povukao ga iz šipražja. Ostavio ga je tako okrenutog licem prema dolje. "Ne osjećam ništa osim samilosti. Nemam mjesta za krivnju. Ostim toga, mislim da se zbog ovakvog ubojstva ne ide u pakao, pa me ne brine."
  162.  
  163. "Hm." odvratio je Samuel. "Mislim da i ovako i onako ne bismo išli u pakao."
  164.  
  165. Andrija je kimnuo potvrdno i rekao: "I ja mislim." Spremio je nož natrag u korice i krenuo je natrag puteljkom kojim su došli. Samuel je podigao pušku sa zemlje i prebacio ju preko ramena. Odlazeći za Andrijom pogledom je popratio tijelo na zemlji i rekao sebi u bradu: "Nema više mjesta u paklu. Zato ovi i jesu ovdje."
Advertisement
Add Comment
Please, Sign In to add comment
Advertisement