Advertisement
Not a member of Pastebin yet?
Sign Up,
it unlocks many cool features!
- Sofoklo, Antigona, drama – tragedija (antika)
- DRAMA
- Dvojaki karakter:
- Književni tekst
- Scenska izvedba (vizualan i auditivan doživljaj)
- osnovno sredstvo izražavanja je dijalog
- adaptacija – prilagodba teksta za izvođenje na pozornici
- STRUKTURA TEKSTA:
- dijalog
- didaskalije (čitatelju, režiji, scenografu, koreografu, u zagradama ili u kurzivu)
- popis likova (osnovne karakteristike) – afiš (l'affiche)
- STRUKTURA DJELA:
- uvod ili ekspozicija
- zaplet
- vrhunac ili kulminacija
- obrat ili peripetije
- rasplet
- TRAGEDIJA
- NASTANAK TRAGEDIJE:
- procvat u V. stoljeću prije Krista
- nastala iz obreda posvećenih bogu Dionizu tako da se korifej izdvojio iz kora i počeo govoriti samostalne stihove i razgovarati s korom
- utemeljitelj je Tespis
- ESHIL uvodi deuteragonista (drugog glumca)
- SOFOKLO uvodi tritagonista (trećeg glumca)
- Naziv potječe od rjieči tragos (jarac) i ode (pjesma) jer su u najstarije vrijeme koreuti bili zagrnuti jarećom kožom
- Struktura grčke tragedije:
- PROLOG – uvodni dio prije ulaska kora
- PAROD – pristupna pjesma kora pri ulasku u orhestru
- EPIZODIJ – glumčev pristup koru – sve što glumac govori između dvije korske pjesme
- STAZIM – stajaća pjesma kora kojom se jedan epizodij dijeli na dva dijela
- EKSOD - izlazak – glumci i kor napuštaju orhestru
- Glumci
- Glavni glumac – protagonist
- Drugi glumac – deuteragonist
- Treći glumac – tritagonist
- Kor
- Članovi su koreuti
- Vođa je korifej
- Dijelovi korske pjesme:
- strofa – okret pri plesanju
- antistrofa – protuokret u plesanju
- TRAGIČNI JUNAK – lik koji slijedi svoj cilj do kraja, čak i autodestruktivno, moralni je pobjednik, nosi
- TRAGIČKU KRIVNJU - za nekoga kriv, za nekoga ne, nesvjesno (Edip) ili svjesno (Antigona))
- TRAGIČKI ZAVRŠETAK – konačna cijena koju junak plaća za vlastitu dosljednost, a njegova je žrtva vlastiti život
- KATARZA – duhovno pročišćenje koje gledatelji osjete nakon tragičnog kraja (samilost, suosjećanje)
- ANTÍKA
- GRČKA KNJIŽEVNOST
- veliko značenje – epika, lirika, drama, tragedija, komedija nastali u Grčkoj
- 8.st.pr.Kr – 1.st.pr.Kr.
- ARHAJSKO RAZDOBLJE (750.-450.)
- većinom usmena književnost
- glavno: ep i lirske vrste, mitovi
- lirika: elegija, jamb, melika (ima glazbenu pratnju lire, lirika u užem smislu) – 6.stoljeće
- HOMER: Ilijada i Odiseja
- KLASIČNO RAZDOBLJE (450. – 323.)
- procvat Atenske demokracije i smrt Aleksandra V.
- dramske vrste nadjačavaju ep
- u drami se dotiču ključna pitanja čovjekova postojanja
- Tragedija:Eshil, Sofoklo, Euripid
- Komedija: Aristofan, Menandar
- Povjesničari – Herodot, Tukidid
- Govornici – Demosten
- Filozofi: Platon, Aristotel
- HELENISTIČKO RAZDOBLJE (323. – 30.)
- od smrti Aleksandra do propasti Egipta
- mjesto epa zauzima manji epilij
- pojavljuju se pastirske pjesme (pastorale)
- najpopularniji oblik epigram (Marcijal)
- CARSKO (RIMSKO) RAZDOBLJE (30. – 6.st.)
- jedina novost – roman (najpoznatiji romanopisac Longo)
- basne (Ezop)
- TRAGEDIJA:
- Najveći tragičari: Eshil, Sofoklo, Euripid
- SOFOKLO:
- je živio od 496. do 406. g. prije Krista.
- Grčki je pisac tragedija rodom iz Atene. Napisao je 123 dramska djela, a u cjelini je sačuvano samo sedam tragedija: ''Ajant'', ''Elektra'', Kralj Edip'', ''Antigona'', ''Trahinjanke'', ''Filoktet'' i ''Edip na Kolonu''.
- uvodi trećeg glumca
- pojačava dramsku radnju
- smanjuje ulogu kora
- povećava broj koreuta na 15
- piše prve sadržajno nepovezane (anorganske) trilogije
- junaci nisu više pod upravom bogova, nego donose vlastite odluke
- harmonična kompozicija, jasni karakteri, visoki etički principi, duboka humanost
- ANTIGONA
- Edipovi sinovi Eteoklo i Polinik su se pobili oko vlasti. Eteoklo je dobio pošten pokop, a Polinika nisu smatrali junakom te ga nisu ni pokopali
- Edipove kćeri Antigona i Izmena su ogorčene, a molbe su im odbijene i Antigona odluči nešto poduzeti, Izmenu je strah zakona,
- Antigona dostojno pokapa brata, a Kreont (Edipov brat, otac Hemona, Antigonina zaručnika) sazna što je ona napravila i naredi joj kaznu
- Antigonu živu zakopaju u grobnicu te ona umire, nakon čega se i Hemon ubija, nakon čega se i njegova majka Euridika također ubija
- Kreont ostaje sam i shvaća da je on svemu kriv i da je on postupio drugačije i da nije odbio Antigonine molbe, svi bi bili živi.
- KNJIŽEVNI ROD: drama
- VRSTA DJELA: tragedija u sedam činova
- VRIJEME RADNJE: razdoblje stare Grčke
- MJESTO RADNJE: Kreontov dvor
- TEMA: Antigona pokapa svoga brata
- IDEJA: Treba poštovati one zakone koji ne ugrožavaju ljudski moral i ljudsko dostojanstvo.
- KOMPOZICIJA:
- 1. uvod: Eteoklo i Polinik umiru u dvoboju
- 2. zaplet: Kreont zabranjuje pokapanje, ali Antigona ga ne sluša
- 3. kulminacija: Kreont osuđuje Antigonu na smrt
- 4. obrat: bogovi govore Kreontu da mora poštedjeti Antigonu
- 5. rasplet: umire Antigona i Kreontova žena i sin
- KARAKTERIZACIJA LIKOVA:
- ANTIGONA i IZMENA, sestre, Edipove kćeri
- KREONT, njihov ujak, tebanski kralj
- HEMON, Kreontov sin, Antigonin zaručnik
- TIRESIJA, prorok
- EURIDIKA, Kreontova žena
- stražar
- glasnici
- zbor tebanskih starješina
- pratnja
- KREONT: grub vladar, podanici ga ne slušaju i boje ga se, odlučan je, vjeran je zemaljskom zakonu zbog kojega krši božanski zakon, na prvom mu je mjesto domovina, a to iskazuje mržnjom prema neprijatelju, u svim ga životnim odlukama vodi mržnja i na taj način ostaje bez obitelji.
- ANTIGONA: na sebi nosi prokletstvo svoje obitelji, nije joj toliko stalo do sebe same koliko do božanskih zakona, zbog kojih krši zemaljske, na prvom joj je mjestu obitelj i u svim je životnim odlukama vodi ljubav.
- JEZIK I STIL:
- Uzvišen stil pripovijedanja, korišteno je mnoštvo epiteta i aforističnih misli.
- ELEMENTI TRAGEDIJE:
- Tragični junak: Antigona – poštuje svoja načela i želi pokopati brata
- Tragička krivnja: zbog njezinih ju načela osuđuju na smrt
- Tragični završetak: Antigona umire
- Dramski sukob: odvija se između dobrog – Antigone i lošeg – Kreonta
- KRATAK SADRŽAJ:
- Radnja je ovog djela usko vezena s dramom "Kralj Edip". U njemu se (između ostalog) opisuje sukob Edipovih sinova. Naime, jedan od njih, Polinik, odlazi iz Tebe jer mu njegov brat Eteoklo nakon godinu dana vladavine ne prepušta vlast po dogovoru. Ovaj se vraća nakon nekog vremena s namjerom da pokori Tebu.
- Uskoro dolazi do sukoba same braće koji u isti trenutak, jedan drugome, probadaju mačem tijela, te obojica umiru. Vlast dobiva brat Edipove žene Kreont, koji naređuje da se Eteoklovo tijelo dostojno pokopa, a Polinikovo tijelo zbog njegove izdaje ostavi bez obredna pokopa.
- Tada počinje radnja same "Antigone" u kojoj istoimena djevojka, Edipova kći, govori svojoj sestri Izmeni da namjerava tajno pokopati svog voljenog brata Polinika. Izmena odbija sudjelovati u tom činu i pokušava odgovoriti Antigonu od njezina nauma.
- Antigona, unatoč sestrinoj zabrinutosti, svjesna posljedica, odlazi do mjesta gdje joj leži mrtvi brat, te neprimjetno posipa nešto praha po bratovu tijelu i izvršava uobičajeni obred. Kad stražari uvide što je učinjeno protiv kraljeve naredbe, jedan od njih odlazi reći kralju.
- Kreont, uznemiren i zaprepašten, naređuje da se nađe krivac ili će se okriviti stražari. U međuvremenu, stražari
- maknu prah s mrtvog tijela, te ubrzo nekon toga nalaze uplakanu Antigonu kraj mrtvog brata. Tada ju odvode Kreontu koji ju osuđuje na smrt. Antigona svjesno stoji iza svog djela i objašnjava Kreontu da ona voli svoju mrtvu braću jednako, te da se moraju, prije svega, poštivati Božji zakoni o pokapanju mrtva čovjeka. Unatoč njezinom objašnjenju, Kreont Antigoni ne oprašta.
- Nakon toga njegov sin Hemon, koji je ujedno i Antigonin zaručnik, dolazi Kreontu moleći ga da oprosti Antigoni. Kreont mu se usprotivi, te naređuje da se Antigona pokopa u kraljevsku grobnicu, te da joj se da piti i jesti tek toliko da ne umre. Dok ju odvode u grobnicu u stijeni, Antigona se jada obraćajući se Tebancima i svemoćnim bogovima.
- U Tebu nakon toga dolazi Tiresija, slijepi prorok s dječakom u pratnji. On razgovara s Kreontom, te mu govori da će ga snaći gorka sudbina ako ne oslobodi Antigonu i smjesta ne pokopa mrtvo Polinikovo tijelo. Nakon što Tiresija odlazi, Kreont se uplaši onoga što mu je ovaj rekao i naređuje da se smjesta krene i tajno pokopa Polinikovo tijelo, te da se oslobodi Antigona.
- Tada glasnik izvjesti Tebance i Kreontovu ženu o sudbini koja je snašla Kreonta. Glasnik opisuje kako je Kreont otišao sa slugama osloboditi Antigonu, te tamo zatekao svog sina kraj obješene djevojke. Sin je ogorčen krenuo ubiti mačem oca, ali mu je ovaj pobjegao, te si je sin od bijesa zabio mač u tijelo.
- Nakon što je glasnik to rekao, u Tebu ulazi ogorčen Kreont i čuje vijest da mu se i žena Euridika maloprije ubila. Kreont se tada pokaje, ali kasno - oskvrnuće je božanskog načela strmoglavilo u propast i dinastiju i grad.
- IZVANTEKSTOVNI ODNOSI:
- Izvantekstovne odnose "Antigone" sadrži drama "Kralj Edip" koja je usko povezana sa samom "Antigonom".
- U djelu se "Kralj Edip" opisuje sukob Edipovih sinova i taj se sukob kasnije odražava na radnju "Antigone". Sami se motiv "Antigone" nalazi u "Kralju Edipu" u mržnji novog kralja Kreonta prema Antigoninom bratu Poliniku, kojeg Kreont optužuje za izdaju i zabranjuje njegov pokop.
- Može se čak reći da je "Antigona", na neki način, nastavak drame "Kralj Edip".
- ANTIGONA:
- Oj grobe, bračna ložnice, moj ukopni
- Za navijek čuvan dome kamo putujem
- Ka svojim od kojih broj je najveći
- Fersefasa* med mrtvima prihvatila;
- A od njih zadnja ja i najružnije baš
- Sad silazim dok žića ne navrših vijek.
- Al' čvrstu gajim nadu da ću ocu svom,
- Kad dođem, draga doći, draga majčice,
- I tebi, draga tebi, brate premili:
- Ta ja vas mrtve sama svojim rukama
- I oprah i uredih: na grob žrtvu vam
- Ja izlih, a sad, Poliniče, tijelo ti
- Sahraniv tvoje, takvu plaću ubirem.
- Al' s pravom ti, za razumne, iskazah čast.
- Ta nikada se, ni da djeci mati sam
- Ni muž da mrtav trune mi, ne prihvatih
- Ja takva posla preko volje građana.
- Pa kakvu zakonu to kažem za volju?
- Da muž mi umre, drugoga bih dobila
- I dijete s drugim ovo ako izgubim;
- Al' kako roditelje meni krije Had,
- Brat nijedan se više rodit ne može.
- Po zakonu te takvu ja pretpostavih
- Svim drugima, a Kreontu se učini
- To grijeh i strašna drskost, brate premili.
- I sad me neudatu i bez svatova
- Ovako rukom zgrabiv vodi: udaje
- Ni djece ni tetošenja toga dječjega
- Ne postigoh, već jadna tako sama ja
- Bez prijatelja živa u grob k mrtvima
- Sad idem. Kakav zakon božji pogazih?
- SMJERNICE
- Smjesti ponuđeni ulomak u cjelinu djela i odredi temu o kojoj govori (ulomak). Poveži ulomak s dramskom trilogijom čiji je dio drama Antigona i citiraj stihove koji upućuju da je u pitanju organska trilogija (objasni pojam organske trilogije). Kako je Sofoklo reformirao antičku tragediju?
- Objasni kako se u ponuđenom ulomku očituje Antigonina tragična sudbina. Izdvoji stihove kojima Antigona obrazlaže da nije imala izbora nego učiniti djelo zbog kojeg je osuđena. Dokaži na ponuđenom primjeru da Sofoklo prikazuje ljude onakvima kakvi bi trebali biti, a ne onakve kakvi stvarno jesu. Objasni zašto Antigona kaže na početku svojeg monologa „oj grobe, bračna ložnice“ i „ bez prijatelja živa u grob k mrtvima sada idem“ – koje su to stilske figure? Objasni zašto Sofokla smatraju majstorom antičkoga stila. Kojim stihom su pisane antičke tragedije?
- Kako ti vidiš problematiku koja je predstavljena u djelu – sukob božanskih i ljudskih vrijednosti. Je li vrijedno umrijeti radi morala i služenja zajednici i obitelji? Bi li mogao/mogla dati takvu žrtvu?
Advertisement
Add Comment
Please, Sign In to add comment
Advertisement